VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 36

36 i poslije kraljičina umorstva obnašao važne državne časti i službe. On je doista još iste godine (1213.) prestao biti palatinom i postao požunskim županom,

1 ali to ne dokazuje nikakovu njegovu krivnju, nego potječe od tuda, što su se u ono doba jako često mijenjali najviši činovnici, kako nam dokazuju onodobne listine, pa su pojedini dostojanstvenici jedva 1—2 godine obnašali istu čast. Kad bi Benko bio samo sumnjiv, da je učestvovao u uroti protiv kralja i kraljice, sigurno ne bi ga bio kralj još iste godine imenovao požunskim županom, nego bi ga bila stigla kazna kao i druge krivce. K tomu doznajemo iz jedne listine (od g. 1216.), da je kralj Andrija II., kad je nekom Tomi Bothu darovao jednu zemlju, dao toga čovjeka uvesti u posjed po svom, kako veli, vjernom službeniku, a to je bio tadanji palatin Benko.

2 Kako bi kralj god. 1216. mogao Benka zvati svojim vjernim službenikom, kad bi on god. 1213. bio upleten u urotu? Napokon vidimo, da je Benko i kasnije obnašao velike državne časti, jer je g. 1217. i 1218. bio opet hrvatskim banom,

3 onda g. 1221. judex curiae i župan stolno-biogradski,

4 i još iste godine judex curiae i judicialis comes reginae? zatim god. 1222. najprije župan novigradski,« onda opet judex curiae i župan bodroški

7 i napokon judex curiae i župan stolnobiogradski,

8 što je bio i g. 1223.

9 Sve to dokazuje jasno, da Benko nije učestvovao u uroti, a po tom da mu i nije bila žena oskvrnjena, jer kad bi se to bilo dogodilo, sigurno ne bi bio mogao ostati miran, a da ne bi sudjelovao u uroti. Umorstvom kraljice izgubio je Bertold svoju moćnu zaštitnicu i dobročiniteljicu, koja ga je nastojala sve više i više uzdići. On se više nije ćutio sigurnim u Ugarskoj, s tim više, što je znao, da je cijelo ovo nezadovoljstvo Ugra protiv kralja i kraljice postalo ponajpače radi njega i njegova roda, pošto su ih oni tako pogodovali. Zato da mu se možda ne dogodi ono, što i sestri, odluči on na neko vrijeme ostaviti Ugarsku, dok se duhovi u njoj ne primire. Zamoli dakle kralja, da mu dozvoli, da smije otići u svetu zemlju. Kralj mu to dozvoli i dade ga još k tomu od dvojice biskupa (gjurskoga i vesprimskoga) otpratiti iz zemlje. No Bertold pograbi prije svoga odlaska sve ono blago u novcu, zlatu, srebru, zlatnim i srebrnim posudama, vrijedno 7000 maraka, što 1 Fejer o. c. III. 1. str. 148. —- Monumenta Hung. hist. VI. str. 132. 2 Monum. Hung. hist. XX. str. 139. 3 Fejer o. c. III. 1. str. 195, 197, 199, 201, 203, 206, 210, 214, 226, 227, 236, 238, 242, 249 i 257. — Monum. Hung. hist. VI. 141. XI. 385. i 393. XX. 142, 144, 147, 149, 150 i 152. * Fejer o. c. III. 1. str. 322, 323 i 325. — Monum. Hung. hist. XX. 163. 5 Fejer o. c. III. 1. str. 347. 6 Monum. Hung. hist. XI. 408. 7 Monum. Hung. hist. XI. 409, 8 Fejer o. c. III. 1. str. 381. 9 Monum. H. hist. XX. 173. — Pošto dakle vidimo, da je Benko još i poslije kraljičina umorstva živio i velike časti obnašao, jasno je, da nije istinita vijest Thurocza (1. c.) i Muglena (1. a), da su Benko i cio njegov rod bili pogubljeni radi umorstva kraljičina. Očito je, da su ovi izvori zamijenili ovaj dogodjaj sa onim njemu sličnim, koji se dogodio za Karla-Roberta, kad je ovaj dao pogubiti Felicijana i cio njegov rod, jer ga je ovaj htio ubiti (Fessler-Klein o. c. I. 312. op. 6.).