VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 27

27 vedeni u spisu i koje navode nadbiskupovi poslanici, štetni po državu, pa zato ne htjede potvrditi ni jedne ni druge uvjete. On to javlja kralju (12. veljače 1212.) i obrazlaže time, što se stranke nisu složile u točkama ugovora i što je on već jednom na njegovu (kraljevu) molbu potvrdio (god. 1209., kako gore spomenusmo) ostrogonskomu nadbiskupu pravo krunisanja kraljeva, pa ne može sad umanjiti to pravo tim, što bi i kaločki nadbiskup dobio takovo pravo, tim više, što bi se time još povećale prijestolne borbe u Ugarskoj, kojih je već do sada često bivalo, kad bi razni biskupi imali pravo krunisanja

1

. Od tuda vidimo, da su ostrogonski nadbiskup i drugi ugarski biskupi popustili molbama ili pritisku kraljevu (dotično kraljičinu) i bili voljni ustupiti neka krunidbena i druga prava Bertoldu, po kojima bi on postao barem ravan oštrog, nadbiskupu, kad nije mogao postati prvi u državi (iza kralja). No ostrogonski kaptol nije htio odobriti to popuštanje svoga nadbiskupa i dozvoliti, da se krnje prava oštrog, crkve, te se obratio za zaštitu na papu, koji je porušio sve te Bertoldove osnove'

2

. Uza sve to nastojali su kralj i kraljica i nadalje o tom, da Bertolda što više uzviše. Zato kad se kralj Andrija spremio (g. 1213.), da s vojskom provali u Galiciju i tamo svoga mladjega sina Kolomana podigne na prijestol, imenova on kraljicu i Bertolda upraviteljima države, koji će za njegova odsuća voditi državne poslove zajedno s velikašima, koji se baš budu nalazili na dvoru*. Kano takovi riješili su oni iste te godine (1213.) neku raspru izmedju Urie, opata samostana sv. Martina na panonskom brdu, i nekih plemića i gradjana grada Požuna naročito iz roda Kukar. Obje su naime stranke prisvajale sebi neku zemlju Salu s dvjema selima (Stara i Mali Udvor). Bertold posla na to svoja dva punomoćnika (magistra M., bačkoga kanonika, i B

—a, kapelana budimskoga prepoŠta C.) na prijeporno zemljište, da tamo saslušaju sve susjede glede toga, komu to zemljište po pravu pripada. Bertoldovi punomoćnici učinile to i izvjestiše njemu o posljetku te iztrage. Bertold je sad htio da zajedno s kraljicom izreče svoju odluku, ali stranke rek bi da nisu imale povjerenja u Bertoldovu nepristranost, jer su njega zamolile, da im dozvoli, da sebi sporazumno izaberu obranički sud, koji će tu raspru po svojoj uvidjavnosti riješiti. Bertold pristade na to, a stranke izabraŠe sebi za suce Deziderija, čanadskoga biskupa, Potha, nekadašnjega palatina, i Aleksandra, šimeškoga župana. Njihovu pravorijeku imadu se pokoriti obje stranke, jer koja to ne učini, imat će platiti globu od 60 maraka srebra. Saslušavši obje stranke i 1 Fejer o. c. III. 1. str. 129—134. 2 Fessler-Klein „Geschichte von Ungarn" I. 310. 3 „Andreas .... impeditus demum necessariis regni suis causis, puta profeeturus valida manu in exercitum contra Gubatos, nobilissimae G. reginae Hungariae et venerabili B. Colocensi Archiepiscopo, et universis prineipibus communiter in curia circa ipsam reginam tunc temporis commorantibus etc." (Fejer o. c. III. 1. str. 149.) Ovdje se doista radi samo o jednom slučaju, ali je sigurno, da su kraljica i Bertold i druge drž. poslove rješavali za kraljeva odsuća, jer nije vjerojatno, da im kralj, povjerava samo u jednom jeditom slučaju, da mjesto njega izreku odluku. — Pod imenom „Gubati" razumievaju se Rusini, koje su Ugri tako zvali po nekoj crnoj kabanici, što su ju nosili, zvanoj „guba" (Katona o. c. V. 207.).