VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 26

26 ostrogonski nadbiskup ne bi mogao ili iz zlobe ne bi htio kralja kruniti, ili bi nadbiskupska stolica bila ispražnjena, imade kralja kruniti kaločki nadbiskup, koji medjutim ne će time steći nikakovo pravo na prvu krunitbu kraljevu. 2. Druga krunitba pripada kaločkomu nadbiskupu. 3. Od dohodaka, koje imade kralj od kovanja novca, pripada desetina ostrogonskomu nadbiskupu. Ako bi se prestao kovati opći novac za cijelu Ugarsku, te bi se kralju mjesto toga dopitao kakvi drugi dohodak, imade ostrogonski nadbiskup i od toga dobiti desetinu. 4. Ostrogonski nadbiskup odriče se svake jurisdikcije i duhovnih prava, koja tobož imade u diecezi kaločkoj, izuzevši dohodak od kovanja novca, ako bi se kovao u toj diecezi. 5. Svaki nadbiskup imade vršiti sudbenost (crkvenu) nad onim službenicima kraljevske kuće, koji se nalaze u njegovoj diecezi. 6. Svetotajstva kralju i njegovoj djeci može podjeljivati svaki nadbiskup i biskup u svojoj diecezi po volji kraljevoj. 7. U svim ostalim odnošajima imadu ostati nepovrijedjena sva stara prava i običaji obiju nadbiskupija. 8. Ako se kakve odrebe ili povlastice protive ovom ugovoru, onda gube svoju vrijednost, ne dirajući pri tom u papina prava. 9. Ne potvrdi li papa ovoga ugovora, imat će sve ostati onako kako je i bilo. Kralj Andrija II. posla ovu izpravu po vesprimskomu biskupu papi s molbom, da podijeli svoju vrhovnu potvrdu ovomu ugovoru, koji se u njoj navodi. To isto zamoliše pismeno kaločki nadbiskup, te biskupi gjurski i jegarski, potvrdjujući sa svoje strane, da je doista tako na onom sastanku ugovoreno bilo. No ostrogonski nadbiskup posla u Rim posebne poslanike, onoga Jakova skolastika i kanonika Nikolu, koji izjaviše papi, da je on pristao samo na to, da prva krunitba pripada ostrogonskomu nadbiskupu i da ovomu pripada desetina od kovničkog ili sličnog kraljevskog prihoda. Napokon i ostrogonski kaptol posla papi dva svoja punomoćnika, rizničara M(atiju ?) i arcidjakona Ivana, koji mu izjaviše, da ostrogonski kaptol nije pristao ni na ono, što se u onoj izpravi navodi, a niti na ono, što kažu nadbiskupovi poslanici, da je nadbiskup prihvatio, jer da je i jedno i drugo od velike štete za ostrogonsku crkvu, pa zato ga zamoliše, da apostolskom vlasti dokine i jedan i drugi ugovor

1

. Valjda je najprije kraljev poslanik, vesprimski biskup, stigao u Rim i papi dojavio, da se postignuo sporazumak izmedju obih nadbiskupa, jer je isprva papa bio veseo, da je došlo do sporazumka, te je i pismeno (3. veljače 1212.) izjavio kralju Andriji, da mu je milo, što je došlo do izmirenja

2

. No kad su iza toga stigli poslanici ostrogonskoga nadbiskupa i kaptola, i kad je papa potanje proučio točke ugovora, uvjerio se on, da se stranke nisu složile onako, kako se u onom spisu navodi i da su uvjeti sporazumka, koji su na1 Sve ovo doznajemo iz papinih pisama od 12. veljače 1212., koja su upravljena na kralja, ostrogonskoga nadbiskupa i njegov kaptol [Fejer o. c. III. 1. str. 129 —134. — Momun. Hungar. hist. XI. 351—353.). 2 Fejer o. c. III. 1. str. 128—129.