VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 258

258 Tihamér Turchânyi napisao je vrlo dobru raduju o Rogerijevoffi „Carmen miscrabile", jednom od glavnih izvora za tatarsku najezdu god. 1241.— 1242,

s

) Ponajprije donosi autorov životopis, služeći se kod toga svime šta ulazi u njegovu radnju, pa tako dokazuje da se Rogerije rodio izmedju god. 1201.—1205. u apulskom gradiću Torre Maggiore, dakle bi bio tek nešto mladji vršnjak Tome areidjakona spljetskoga. Iza toga govori Turchânyi o postanku djela, kako je i trag nestao svakom rukopisu, o izdanjima (najstarije od 1488. u Brnu i Augsburgu u Thuröczy-ju), po tom daje potanku analizu Rogerijeva djela, pokazuje mnoge variante u starijim izdanjima, što odbija na prepisivačeve interpolacije. Takova je jedna ona pozmita izreka: „Nunquam tarnen noster tutus fuit descensus, donec Rex Bela maritimis de partibus per eruciferos de insula Rhodi et dominos de Frangepanibus multis agminibus militum adiutus, ecrtilicatus prius per Hungaros de recessu Tartarorum, in Hungariam venit". Rogerije umro je 1266., pa tako odista nije ništa mogao napisati o križarima s otoka Roda, jer su ti vitezovi tek godine 1308 onamo došli, a ime „Frankapan" nije poznato u našim izpravama prije god. 1426. Isto tako dokazuje Turchânyi, da ono uvodno pismo „ad . . . dom. Joànnem Pestheniensis ccclesiae episeopum", treba da glasi „ad . . . dom. J(ac >bum) Penestrensis (u Italiju ccclesiae episeopum", jer peštanskoga biskupa nije nikad ni bilo, pa se tako i ovdje vidi svojevoljna interpolacija prepisivačeva. — Dr. Czaicli A. Gilbert izdao je rukovet regesta za doba pape Inoccnta VIII. (1484.—1492.) iz vatikanskoga arkiva.

11

) Nas se tiče nekoliko izprava koje govore o nekim dalm. biskupijama, to onda o Osvaldu Thuzu de Szentlâszlo biskupu zagrebačkom, Matiji i Luki bosanskim te Ivanu Vitezu sriemskom. III. Obćenita djela. Poznata Engelova povjestnica republike dubrovačke, koje jc ugledala svjetlost još godine 1807. u Beču, izašla je u hrvatskom prievodu pokojnoga dubrovačkoga kanonika dum Ive Stojanovića

10

). Ja se ne mogu. dosta da nadivim ovoj čudnoj pojavi. Danas gdje jc poglavito sve do godine 1526 izdana jur tolika masa izvora prvoga rada i to baš iz dubrovačke bivše državne arkive, pa onda gdje već ima toliko temeljitih i izerpivih monografija o prošlosti dubrovačkoj, u prvom redu one učenoga Jirečeka, smatrati za nuždno i potrebno prevoditi staroga Fngela ! Ali kad tu knjigu pregledamo onda ćemo odmah i bolje razumjeti tu pojavu. Prievod Engelove historije naime, plod je najčišćega diletantizma, koji dapače tako daleko ide, da jasno pokazuje nedovoljno poznavanje njemačkoga jezika, na kojem je Engel svoje djelo napisao. Tako iznosi srbski naučenjak Dr. Radonić ovu zanimljivu pogrješku; Engelovu rečenicu „dem verstorbenen Sandal Hranich war als Herzog von Chulm Stephan Cosacek

1

, sein P>ydam, gefolgt" prevodi Stojanović: „ U pratnji (!) Sandalja Hranića bijaše i zet mu vojvoda humski, Stevan Kosaca". (Letopis matice srpske knj. 220. (1903., IV.! pg. 88). Ne sumnjam se ni najmanje, da bih takih pogrješaka još našao, kad bi se dao na tu dangubu, da uzporedim taj prievod s originalom. Ali Stojanović nije samo preveo Fngela, on ga je popratio silesijom kojekakih naivnih i do zla boga nekritičnih nota, kan da baš želi, da pred oči svoga čitatelja navuče još veći mrak. Na primjer uz inu bosanskoga bana Bor i sa (mjesto Borić!) piše on: „Boris, nezakoniti sin Kolomanov, u narodnoj predaji nazvan Barić, živi još u uspomeni naroda dubrovničke okolice, kako sam se i sam mogao uvjeriti, kad sam tu skoro bio u Župi". Kako vidite, Stojanović s

) Turchinyi Tihamér: Rogerius mester siralmas ćneke a Tatdrjârâsrol. Szizudok 1903. 5 , 6. fiz. i ») Dr. Czaich A. Gilbert u „Törtenelmi târ" 1902. 4. füz. . 1J

) Povjest dubrovačke republike. Njemački napisao Kristijan Engel, preveo, opaskama popratio i nadopunio Ivan kan. Stojanović. Izdanje i naklada srpske dubrovačke štamparije A. Pasarića 1903. (Srpska dubrovačka biblioteka br. 1). Vel. 8° 371 -f- 33 str. Ciena 4 K.