VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 259

259 ne zna da su Boris Kolomanovič i ban Borić dvije sasvim različite ličnosti. No iza prievoda sliedi „Najnovija povijest Dubrovnika", koju jc Stojanović sam napisao, a nije drugo nego smjesa duhovitih fraza i naivno — eksaltiranih pomisli, od kojih nauka nema korista, već možda jedino politika, u čijoj službi i jest ta knjiga napisana i izdana. Umirovljeni podpredsjednik dalmatinskoga namjestničtva u Zadru, Alfons Pavich pl. Pfauenthal, napisao je razpravu „Prinosi povjesti Poljica"

11

). Ponajprije govori uobće o prošlosti zanimljive „republike" poljičke (nedaleko Spljeta), onda prelazi na upravu, te konačno na kronoložki spisak poljičkih župana i velikih knezova „uz nadodatak pojedinih važnijih dogadjaja na temelju povjestničkih izvora"; prvi mu je župan Dalić (1070). Kad bude dovršena, ova će razprava za unapredjenje našega znanja nesumnjivo mnogo toga doprinieti, ali se vidi, da će podjedno biti nužno kritičko pretresivanje Pavićeve rabote, koje će onda ustanovit] što je istina, a što nije. Poznati i uvaženi Janko Barle, predstojnik nadbiskupskoga arkiva, opet jc jednom radnjom obogatio naše znanje o prošlosti biskupije zagrebačke; on naime razpravlja o zagrebačkom arcidjakonatu do godine 1642.

n

) U uvodu govori najprije o biskupiji sisačkoj i njenoj propasti (pol. VII. stoljeća), kako je po tom posavska Hrvatska bila pod solinsko — spljctskom metropolijom, te od X. vieka dalje pod biskupijom kninskom. Podjedno iztiče, c'a se za kršćanstvo mnogo brinulo u tim krajevima i svećenstvo oglajskoga patriarkata. Napokon bude 1093. utemeljena biskupija zagrebačka. Sada bude velik broj župa u posav. Hrvatskoj podieljen u arcidjakonate. Potom se pisac osvrće na gradju iz koje je crpao za svoju monografiju, naime na popise župa (prvi od 1334., onda od 1501. i 1574.) i na hanoničke vizitacije, toli važno vrelo za kulturnu povjest hrvatsku uobće, od kojih je prva od god. 1622., onda od 1630., 1634. i 1642. Svi se ovi izvori nalaze u nadbiskupskom arkivu. Poslije toga razpravlja Barle o arcidjakonatu zagrebačkom i njegovom arcidjakonu, govoreći o medjama, ter o arcidjakonu samom, njegovim dužnostima i prihodima. Vrlo je zanimljivo sliedeće poglavlje: „Ob'ćenito stanje svećenstva i naroda u to vrieme". Iztakavši kako su sredovječne škole bile slabe, napominje poboljšanje poslije tridentinskoga koncila, prema čijem je zaključku biskup Gjttro Drašković god. 1573. utemeljio seminar zagrebački; no u prvi mah ni to nije mnogo koristilo. „Svećenici slabo su što čitali, kaže Barle, svjetovnjaci još manje, a bilo ih jc mnogo kao i sliedećih godina, koji su i slabo što znali. Neznalica bilo jc mnogo. Propoviedalo se riedko, pače je bilo župa, gdje se ni na nedjelje i blagdane nije služila sv. misa. Bilo je svećenika, koji su slabo znali razne obrede, koji su nerado išli k bolestnicima, bilo ih je mnogo, koji su slabo pazili na red i čistoću u crkvi, pa se ne moramo čuditi, da su bile poprieko sve župne crkve zapuštene i zanemarene i da su se svetinje nedostojno čuvale". Tek od god. 1602. okrenulo je na bolje. Važno je nadalje to, što je dokazano, da je bilo" sve do sredine XVIII. vieka mnogo glagolaša u biskupiji zagrebačkoj, dapače arcidjakonat gorički (oko Topuskoga i Gline) bio jc pretežno glagolaški, Poslije toga govori Barle o zapuštenosti puka, te konačno nabraja sve župe arcidjakonata zagrebačkoga alfabetskim redom, dodajući svakoj sve što se zna do god. 1642. Razprava je skroz samostalna i veoma kritički i pouzdano napisana. Referent napisao je poviest biskupije bosanske (djakovačke) od najstarijih vremena do god. 1701., to jest do smrti biskupa Nikole Ogramića (Olovčića).

1

*) Osim niza n

) Alfons Pavich pl. Pfauenthal: Prinosi povjesti Poljica. Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik Košta Hörmann. Tečaj XV. (1903.) Sarajevo 1903. la

) Janko Barle: Zagrebački arcidjakonat do god. 1642. (Iz „Kätol. lista"). Zgrb. 1903., pg. 104. 13

) Dr. Ferdo pl. Šišić: Studije iz bosanske historije. III. Historički pregled katoličke biskupije bosanske do god. 1701. Glasnik zemalj. muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Tečaj XV. (1903.) Sarajevo 1903. pg. 327.-349.