VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 254

KNJIŽEVNOST ZA *GOD. 1902. I 1903. J I. Izvori. Od poznatih Tlialčićevih spomenika izišla je deveta knjiga

1

); njome počinje podjedno treća grupa, u kojoj su izneseni na svjetlost spomenici o gradskim i gradjanskim posjedima (to jest gruntovnica, kako se danas kaže). U ovoj prvoj knjizi nalaze se gruntovni zapisi gradski od 1384. do 1402., ter od 1427. do 1440.; zapisi od 1403.—1426. ili su propali, ili još niesu nadjeni. Pored glavne svoje sadržine, naime o sredovječnim posjedovnim prilikama zagrebačkim, ovi su spomenici još i vrlo zanimljivi i poučni s toga, što vazda donose ime i prezime vlastnika, njihovo zanimanje i način kako je tko došao do posjeda, pak i to, gdje se. nalazio posjed; s te pak strane oni obiluju krasnom i bogatom gradjom za hrv. filologe, topografe i juriste. Tako je zanimljivo, da se iz tiju spomenika jasno razbire, da se u ono doba u običnom govoru zagrebačkom još izgovaralo ono l sonans n. pr. Wlchko, a r sonans piše se er i ur (Ternina i Turina, Chernomerch i Churnomercz) ; dapače po pisanju houcha (= kuća), imali bismo razloga zaključivati na izgovaranje dvoglasa ou. — Pred samim spomenicima Tkalčić je i ovaj puta napisao vrlo dobar uvod, u kojem govori na osnovu ovih spomenika o postanku gruntovnice god. 1384. (radi falzifikovanja gradskoga pečata) i o izmjeni gradskoga pečata god. 1397., a onda prelazi na opis grada i njegovih medja unutar zida, napominje troja velika i dvoja mala vrata, ulice, tako zvane „insulac" kuća, mostove, potoke, crkve (sv. Marko, sv. Margareta, sv. Martin bile su župne crkve, a sv. Juraj, sv. Uršula i sv. Marija kapele), župnike i njihove prihodi (kod sv. Marka bilo je tri župnika), škole i učitelje, bolnice i sirotišta, kupališta, mesnice, žiteljstvo uobćc, a napose hrv. imena i prezimena alfabetskim redom, gradjanstvo, obrtnike i njihove zadruge (cehove, kalendine) ; onda prelazi na upravu gradsku, na opis kuća iz vana i iz nutra, na porez, kupoprodajne obveze, gruntovne izprave, dražbe radi poreznoga duga (obćina prodala banu Akušu posjed radi dužna poreza gradskoga) i privatnoga, na prenos posjeda darovanjem i oporukom, te potrebne gruntovne upise, zapljenu posjeda radi zločina izdaje i vještačtva, te nakon izumrća porodice kojega vlastnika i kad isti ne bi ostavio oporuke, konačno govori Tkalčić o mlinovima, vrtovima, oranicama i sjenokošama, vinogradima, „činžu" (zakupu) gradskoga posjeda i cieni (vriednosti) pojedinih nekretnina, n. pr. kuća, za koje je ubilježena kao najveća ciena 121 for., a 18 for. kao najmanja. Izvrstan „index" zaključuje ovu klasičnu publikaciju. U prošlogodišnjem tečaju našega časopisa (pg. 80-83) bilo je govora, kako je magjarska akademija odlučila izdavati na priedlog Dra. Ljudevita Thallôczyja

2

) „Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarum (Magyarorszâg melléktartomànyainak v

) Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kr. grada Zagreba. Svezak deveti (Knjige o posjedih 1384.—1440.) [Monumenta historica lib. reg. civitatis Zagrabiae. Libri fassionum seu funduales. ann. 1384.—1440.] Zagrb. 1903. Vel. 8", XXXIII. + 387. 2

) Monumenta Hungariae historica. Magyar torténelmi emlékek. Elsö osztâly : Okmànytârak XXXI. kötet. (Codex diplomaticus partium regno Hungariae adnexarum). Magyarorszâg melléktartomànyainak oklevéltâra. Elsö kötet. A horvât véghelyek oklevéltâra. I. kötet 1490.—1527. Szerk. Thallöczy Lajos és Hodinka Anlal. Bdpst. 1903. Vel. 8°, CVIII. 4- 753. (Ciena 16 K).