VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 197
197 kasnije i hercegu spljetskom Hrvoju Vukčiću (1350. —1416.), i to s osobitim obzirom na čitavo doba koli bosanske, toli i hrvatske i dubrovačke prošlosti; u tu je svrhu nastojao da upotrebi ukupni izvorni materijal i čitavu literaturu što ulazi u taj predmet. — 0 poznatom ugarskom vojvodi i dostojanstveniku, Firentincu Filipu de Scolaribus, kasnije po ženinom imanju prozvanom Pipo de Ozora (Ozora je nedaleko Temišvard) ili obično Pipo Spano (od ispân, jer je Pipo bio neko vrieme temešvarski župan), nesumnjivo Filipu Madžarinu naše narodne pjesme, a koji se je odlikovao u ratovima protiv Turaka u Bosni i Srbiji početkom XV. vieka, razpravlja vrlo temeljito docenat velike škole u Beogradu, Stanoje Slanojevič ; upotrebljeni su svi izvori i odnosna literatura 41 . — 0 knezu Pavlu Radenoviću, savremeniku Hrvojevu i drugu Sandaljevu, objelodanio je vrlo dobru radnju Radonić^, u kojoj se poglavito na osnovu dubrovačkih novoizdanih spomenika prikazuje ne samo utjecaj ličnosti kneza Pavla, nego i obćeniti politički položaj bosanski u ono doba. Radonić zgodno korigira mnoge dosadanje stvarne i kronološke pogrješke. — Odnošaj izmedju kralja Žigmunda i republike mletačke izmedju god. 1433. i 1434. izpituje u tri članka Alddsy i3 i to poglavito na osnovu novo izdanih „Deutsche Reichstagsacten", Zinke-ovih „Acta concilii Constantiensis" i Altmannovih „Regesta imperii" za doba „cara" Žigmunda. Vrlo temeljito izradjeno; nas se tek tiče u glavnom radi Dalmacije. — Zamršene prilike nakon smrti Albrechta Austrijanca u Ugarskoj i Hrvatskoj radi pitanja o nasljedstvu, kad se od turske pogibli trebalo zaštititi jakom rukom vladalačkom, a ne ženom ili djetetom, te rat poljskoga i ugar. hrv. kralja Vladislava (f Varna 1444.) s Turcima, bolje reći junačku obranu Beograda od strane priora vranskoga Ivana Talovca, iztražuje Rudolf Horvat u . — 0 životu i djelima njemačkoga humaniste Mihajla Beheima, ter u koliko se ona odnose na ugar. i hrv. povjest, razpravlja veoma točno i na sasvim novoj osnovi Jakov Bleyer i5 . Naročito su od interesa odnosi za Ladislava Varnenčika (1440.—1444.), Ladislava Posthumusa (1444.—1457.) i Matije Korvina (1458.—1490.) s Turcima i vlaškim vojvodom Vlad. Drakulom. Bleyer uporedjuje Beheimovo kazivanje, koje je (kako je poznato) složeno u verzovima, s ostalim izvorima, te pokazuje točnost i pouzdanost njegovu. Ono „Graf toiim von Crabat" (Szdz. 1902. pg. 460.) nije dobro protumačeno kao „Thomas comes de Corbavia", već je to knez Dujam IV. Frankapan. — Poznati i priznati Ilarion Ruvarac 10 dokazuje, da je mišljenje i tvrdnja starijih historika, e je Despot Branković zapriečio put Skenderbegu 1444. pred bitkom kod Varne kroz Srbiju, prosto izmišljotina Barlecijeva i nekog anonima arbanaškoga. — Prigodom odkrivenja spomenika kralju MatijaŠu Korvinu u erdeljskom Kološvaru, izdao je tamošnji sveučilištni profesor Marki" spomen-knjigu osobito važna i vriedna sadržaja. Najprije razpravlja Kardcsonyi o rodu kralja Matijaša, koji iztiče kao rumunjski s najstarijim članom Vajkom (1409), otcem Sibinjanin Janka. Fraknôi govori o ličnosti Matijinoj i kako su dinastije Wittelsbachska i Hohenzollernska primale penzije od ugar. kralja. Lauko pokazuje Evropu u doba Matijino s geografskoga i političkog pogleda; potrebnu kartu načinili su Marki i Csdnki. Kiss govori o vojsci Matijinoj, te tvrdi da je brojila 148.000 mom. i 330 ratnih brodova. Marczali razpravlja 41 Sianojević: Pipo Spano. Prilog srp. istoriji početkom XV. vijeka. „Prosvjetni glasnik" Beograd 1901. 42 Radonić: O knezu Pavlu Radenoviću. Priložak istoriji Bosne krajem XIV. i poč. XV. veka. Ljetopis mat. srp. sv. 1. i 2. za g. 1902. (knjiga 211—212). 43 Alddsy: Zsigmond kirâly es a velenczei koztârsasâg. Szâzadok 1901. 44 Horvai Rudolf:- Rat kralja Vladislava Varnenčika s Turcima i s kraljicom Elisabetom (god. 1440.—1442.). Nast. vjesi. X. Zgrb. 1902. 45 Szâzadok 1902. 40 Rnvarac: Gjuragj Vuković, despot srpski i Gjorgje Kastriotič Skenderberg, vodj arbanaški, god. 1444. Ljetopis Mat. srp. 1902. sv. 2. (knj. 212). 47 Mârki: Mâtyâs kirâly emlekkönyv. Bdpst. 1902.
