VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 198

198 0 razvoju ustava za Matije, najviše o zakonu od i486, u korist puka, kojim se htjelo stati na put drskosti plemstva. Nadalje se nižu članci: Csinkijev o financijama, grofa Kuuna o istočnoj politici, navlas o ratovima s Turcima radi Bosne, Müntzov o renaissansi, u kojem se tvrdi za biblioteku kraljevu da je brojem rukopisa (400 kom.) bila jača od vatikanske, jer ta je god. 1443. brojila tek 340 komada i od Medicieve u Firenzi, koja je god. 1464. imala tek 158 svezaka. Prem vrlo površno govori o Matiji u slov. nar. pjesmi, a Zsilinsky i Török o piscu Bonfinu. Izdanje je sjajno ilustrovano. — 0 odnošajima kralja Ivana Zapoljskoga sa svetom stolicom od god. 1526. do 1534., dakle pod papom Kiementom VII. (1523.—1534.), razpravlja sa sasvim novog izhodišta Frakn6i

Vi na osnovu neobjelodanjene vatikanske gradje. — Temeljitu i izcrpivu radnju o humanisti 1 pristalici protestantizma Matiji Grbicu, priopćio je KÖrbler^. Pisac doduše u glavnom hoće da prouči njegov književni rad, no ipak najprije donosi neke viesti iz njegova života, dokazujući vješto da se Grbić rodio u Istri izmedju god. 1503. i 1508., pa kako je onda oko 1520. s nekim trgovcima pošao u Njemačku u Nürnberg, gdje uze pohadjati ondješnju manastirsku školu i u kojoj nauči njemački, a kasnije od humaniste Joahima Kammermeistera latinski i grčki. Nakon svršenih prvih nauka podje Grbić 1533. u Heidelberg, a 1534 u Wittenberg, gdje se upoznade s Lutherom i Melanchtonom, te postiže akad. čast „Magister artittm"

. Na to postade učitelj grčkoga jezika u wittenberškom sveučilištu, odkuda onda 1537. ode u istom svojstvu u Tübingen, gdje umre iznenada dne 1. maja 1559. posred književnoga posla. Körbler onda napose izučava rad Grbićev oko izdanja Hesiodove pjesme i Aeschylova „Okovana Prometeja" s jezikoslovne strane. — Na osnovu ne samo ukupne objelodanjene gradje, nego i na nekim arkivalnim podatcima, izradjena je pomna razprava Karla Horvata

T,a o hrv. banu Tomi Erdödyju Bakaču; ona se razpada na četiri diela, od kojih prvi obuhvata doba od banova rodjenja do početka velikih turskih provala u Hrvatsku, to jest od god. 1558. do 1590., drugi najopširniji, koji čini i veći dio knjige, razpravlja o tim provalama do glavne pobjede sisačke (22. VI. 1593.), treći ide do 1595., kad se ban odrekao svoje časti, a četvrti obuhvaća njegov javni rad do smrti 1624. Kako je na tom vremenu (izuzev turske bojeve) kod nas vrlo malo radjeno, to ova radnja znatnu prazninu izpunja. Za čudo nam je, da se nigdje ne spominje proglašena izreka „regmim regno non prescribit leges"

, a to tim većma, što su očito svi izvori savremeni upotrebljeni. — Poglavito na temelju neobjelodanjene gradje iz mletačkoga arkiva razpravlja Tomic^ (beogradski gimn. profesor) o uskočko-vcnecijanskom sporu nakon kliske katastrofe od god. 1596., dakle o dogadjajima kroz god. 1597. i 1598., o kojima se tako zgodno izrazio neki savremeni Firentinac, rekavši da je ta borba nalik na onu izmedju lava i komarca u kojoj se lav uzalud brani zubima, snažnim pandžama i kosmatim repom, kad mu ovaj svojom svirkom oko ušiju jednako dosadjuje, ter ga gnjevi. Osobito je važna glava IV. u kojoj se crta način uskočkoga ratovanja. — Poznati englezki na učenjak i državnik James Bryce prvi je odkrio u barberinskoj biblioteci u Kimu onaj rukopis, na čijem je osnovu od god- 1621. počev proglašen car Justinijan Slavenom Upravdom. Taj je rukopis posao biskupa bosanskoga i hrv. književnika Ivana Tomka Mrnavića (1580.—1637.). Referent/^ prikazuje potanko njegov život i djela, onda izvore i način iB Fraknôi: Jânos kirâly és a rômai szentszék. Szâzadok 1902. 48 Körbler: Humanista Matija Grbić. Rad jugoslav. akad. vol. 145. Zgrb. 1901. 50 Horvai Karlo: Toma Erdedi Bakač, ban hrvatski. Zgrb. 1900. 51 Tomić: Crtice iz istorije senjskih Uskoka. Ljetopis mat. srp. 1901. sv. 5. 6. (knj. 209—210). 92 Šišić: Kako je car Justinijan postao Slaven. (Ivan Tomko Mrnavić). Prilog kulturnim prilikama hrvatskim u prvoj polovini XVII. vijeka. Nast. Vjes. IX. Zgrb. 1901.