VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 156
156 elamabunt ad me, et ego audiam clamorem eorum et indignabitur Juror meus, perimamque vos gladio. (Eccles. 4. V. 10.) Sortius est dementia, servasse multos, quam tâcultatibus maiora exigendo neci tradidisse. Nos, si suppliciis et lamentis hisce locum dari intellexerimus, Deum in vota quotidie supplices vocabimus, ut ejusmodi munilicentiam et heroicam liberalitatem largissime rependat, et Gen. V. prosperus in rebus gerendis successus largiatur. Idque eum Jâcturum, minime est ambigendum. Facere enim miserecordiam et Judicium, magis placet Domino, quam victimae, ait Salamon sapientissimus (Proverb. 21. V. 3. et 13.). Qui sequitur justitiam et misericordiam inveniet vitam, justitiam ac gloriam, eodem teste. Equus quidem paratur ad diem belli ; Dominus autem salutem tribuit et victoriam. Neque id indifferenter omnibus, sed iis tantum, qui Deum timent et egentibus opera ferunt: illis est clypeus et hasta adversus hostes, referente ecclesiastico (c. 29. V. 18.). Sed ne longior fortasse, quam par est epistola fiât, melam hic figimus, divinam misericordiam pro Gen. V. nosque quae est ejus dementia et bonitas cum elementi et bono nos responso laetiores e conspectu suo dimittat. Datae Wernigerodae 14./IV. die Aprilis, Anno reparatae gratiae 1628. V. Gen. ac Nobilitatis humiles ac devoti cives et viduae relictae huius oppidi. Generoso ac nobili Dn. Dn. Lucae Hrastowasky de Lippa, Rom. Caes. May. equitu Croatarum legionis summo praefecto, et huius oppidi commendatori, domino nostro clementissimo. Gradjani su dugo čekali na odgovor, a Hrastovački bi samo odgovorio : Neka čekaju! U to se je povratio glasnik, koji je bio poslan od gradjana generalu Vuku Mansfeldu s pismom i molbom, da se Hrastovački makne iz Wernigerode. Isti nije ništa postigao, jer su ga kod Ulma ulovili protivnici, pismo mu razderali, a on se jedva sam živ povratio. Sad se uputi ponovno grof od Stollberg-Wernigerode, da potraži grofa Schlicka i pukovnika Altringera u Magdeburgu. Pošto ali nije ni jednoga našao, bude poslan posebni glasnik pukovniku Altringeru u Groningen sa molbom gradjana i napose svećenstva iz Wernigerode, jer je Hrastovački tražio od svakog svećenika po 100 talira za uzdržavanje svog hrvatskog fratra, pod prijetnjom ukonačenja triju konja i vojnika u njihovim župnim dvorovima. Dne 25. /III. odgovori im pukovnik Altringer, da je glavni zapovijednik pukovnik Becker obećao, da će Hrastovački, čim se bude desila prva prilika, ostaviti Wernigerode, te da mu je pisao, da će on morati odgovarati radi njegovog zuluma i otimačine. Pošto je ali pukovnik u svom pismu na Hrastovačkoga priložio i tužbe gradjanstva i svećenstva, plane isti sad ponovno i još većim zahtijevima na gradjanstvo. Od svega za kuhinju zatraži on sada dvostruko, a mjesto 100 škafova zobi, zatraži 6 vozova i to dapače već od onog vremena, kad je došao u Wernigerode. Ujedno se zagrozi, da će pisara, koji je pisao te molbe, ako ga pronadje, dati pošteno izbatinati. Ujedno naloži, da se imadu odmah vojnici i konji nastaniti u svim svećeničkim kućama. Jedan se je kapelan bio zatvorio, a vojnici su mu probili vrata. Svećenici su se napokon s hrvatskim fratrom nagodili, te su mu isplatili jedan put za uvijek 30 talira. Dne 8. /IV. podjoŠe opet gradjani do Hrastovačkoga, te mu osobno u ruke predadoše spomenutu jur molbenicu. On im medju inim nasilno odgovori, da mu oni ne plaćaju na ćedan 500, već samo 400 talira. Daje pak baš bilo protivno, nikako mu nisu mogli dokazati. Pukovnik ih bez milosti otpusti zagrozivši im se, da će mu još više morati plaćati. Kad je 16.-V. tražio svoj ostatak od 350 talira, nije bilo moguće više u gradu novaca namaknuti. I opet podjoŠe gradjani s istom molbenicom pred Hrastovačkoga, koji ih nije ni pred sebe pustio. Donesli su mu
