VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 157
157 187 talira raznog novca; nu pošto Hrastovački nije htio priznati škude križevače sa 36 groša, nego samo sa 30, iznosio je račun samo 163 talira. Uvijek je našao kakovu kvačicu, da siromašne gradjane napastuje. I opet dodjoše gradjani s molbom za popust kontribucije, a Hrastovački im odgovori, da ne može svakih 8 dana popuštati po 100 talira ! Dapače im se zagrozi, da odsele ne će primati nikakove fenige, već samo zlato i srebro. Dne 7. /VI. dodje u Wernigerode opet novih 150 Hrvata novaka iz Hrvatske, s kojima dodje i jedan carski komisar iz Praga. Isti dan bila je gozba kod Hrastovačkoga u čast pridošlicama. Grof od Stollberg-Wernigerode, koji je takodjer bio pozvan, nije medjutim htio da tamo podje, jer se je bojao, da će se razviti prevelika pijanka, te je odjašio na svoj bližnji dvor. Dne 13. VI. bude nagovoren katolički prepošt Henrik von Metternicht, da kod stola za ručkom pruži pukovniku suplikaciju, Što on i učini, i Hrastovački mu kano katoliku obeća, da će kontribuciju umanjiti. Dne 21. /VI. ponovno podjoše gradjani pukovniku, da im umanji kontribuciju, ali on ih ostavi bez odgovora, jer da on od 300 (!) talira ne može ništa pustiti. Od 500 talira, što su mu gradjani plaćali, priznade napokon Hrastovački još samo 300! Dne 25. /VI. bude i opet poslan glasnik pukovniku Beckeru u Halberstadt, da upita što je za raditi, pošto gradjani apsolutno više novaca za Hrastovačkoga nasmoći ne mogu. Osiromašeni gradjani ostavljahu već jedan za drugim ovaj grad. Napokon dodje dne 7. /VII. glasnik Hrastovačkome od pukovnika Beckera, koji mu uruči zapovijed od generala, da ima Wernigerode odmah ostaviti, čim će stići u ove krajeve pukovnik Isolani. To baš nije bila velika utjeha za Wernigerode, pošto i drugi pukovnik Hrvata Isolani, nije bio mnogo bolji od Hrastovačkoga. Slijedeći dan javi desetnik gradskomu vijeću, da je Hrastovački dobio nalog, da se seli, ali da prije toga zahtijeva: 1. preostalih još 163 talira, 2. dvostruku kontribuciju za osam dana prema ratnom običaju, da može otići, 3. 50 kola za otpremu njegove prtljage, žita i zobi, 4. soli, octa, slanine, maslaca i pšeničnog brašna toliko, koliko treba za put, 5. pošto se u bližnjem Harsrode nalazi mlin, koji nije platio još nikakve kontribucije, da mu se i u to ime mora nješto dati, 6. pošto su njeki gradjani odbjegli i ništa nisu platili, da i za njih magistrat plati i 7. pošto on sad odilazi prema uredovnom pozivu i na mirni način, običaj je svuda da se u takovom slučaju onima koji odilaze, dade njekakav dar. Eto kako je naš Hrastovački točno precizirao svoje posljednje zahtjeve za toli izdašnu a skroz osiromašjelu kravu muzaru ! Strah i trepet zavlada opet medju gradjanstvom Wernigerode. Osim toga dodje glas, da je već i četa pukovnika Isolana prispjela (9. /VII.), te da se je djelomično nastanila u susjednom Wasserlebenu. Siromašni gradjani kušali su na Hrastovačkoga uplivati još i preko njekog katoličkog fratra iz Halberstadta, koji je s njime bio dobar, ali i opet bezuspješno. Gradjani bili su protestanti, te su u kritičnim momentima kušali intervenirati na katolika Hrastovačkoga pomoći katolika, ali i to im nije pomoglo. Pukovnik je po svom običaju uvijek tražio više, sada dapače već 200 talira, mjesto preostalih 163 talira. Ujedno je tražio da mu se dade pismeno, da nije primio ono za kontribuciju, što je specificirano bilo javljeno pukovniku Altringeru, makar da je sve one tražbine smjesta dao utjerati i u istinu bio primio. Pošto su se gradjani branili dati i opet zatraženu dvostruku ratnu kontribuciju, dodjoše na zapovijed Hrastovačkoga po-
