VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 100

100 predavanja teških talmudskih mjesta i oštroumna razglabanja o vjerskim predmetima i duhovita razjašnjenja biblijskih .tumača. Ovaj način propovjedi udovoljavao je dok je većina općine dobro upućena bila u poznavanje biblije i talmuda, no budući da je tadanji naraštaj sve manje poznavao te nauke i discipline jenjalo je oduševljenje za takove propovijedi a zamijenila ga čežnja za lijepim, moralnim poukami prepletenim, i razmatranjem vjerskih nauka protkanim govorom. Ova se čežnja ispuni u izboru propovjednika Goldmana. Novi je dušobrižnik bio učen i naobražen muž. Rodio se u Turnavi u Češkoj a nauke je svoje svršio u Pragu. Glasoviti rabini praški potvrdjuju njegovu učenost u židovskoj teologiji te mu dadoše rabinsku diplomu, naročito hvali ga Juda Schlesinger, nadrabin praški i javni učitelj izrael. teologije „da se nije lih udubio u nauku talmudsku, nego si je pribrao temeljito znanje u hebrejskom jezikoslovju i u opće znanstvenu naobrazbu

1

." Prva mu bijaše služba u rodnom mjestu u Turnavi, no nakon dvije godine ostavi to mjesto iskusivši istinitost latinske rečenice „nemo est in patria propheta", i uputi se u Padovu, gdje bijaše jedino židovsko sjemenište i odakle je ravnatelj ovoga zavoda S. D. Luzzato slovom i pismom budio mlade rabine na znanstveno izobraženje. Vraćajući se iz Padove posluži mu sreća u Zagrebu, gdje mu se ponudilo novo polje rada

2

. Pri namještenju Goldmanovom lebdilo je pred očima općine utemeljenje redovite škole, i zaista ne potraje dva mjeseca te 17 članova općine podastire predstojništvu molbu za osnivanje škole. Ovaj je podnesak veoma zanimiv i karakteriše idealno svaćanje njegovih potpisatelja. „I ovdje se — vele — kano i drugdje osjeća silna potreba za utemeljenje škole, gdje će se mladež u vjeri i u prosvjeti uzgojiti, jer poboljšanje političkoga položaja Židova ovisi o duševnom napretku njihovom. Pa ako oni — roditelji — nijesu bili sretni da se naužiju duševne njege, stradaju za nehaj svojih otaca, koji nijesu imali smisla za naobrazbu; ali kad bi oni sami duševno zanemarili svoju djecu, ne bi mogli ovaj grijeh opravdati pred Bogom i potomstvom." Hvaleći zatim rad predstojnikov nastavlja ovako : »Hora je, prilike su zgodne, mnogi su pripravni pomagajući ruku Vam pružiti. Stecite si neumrlu zaslugu i blagoslov potomstva! Ugledajmo se u primjer susjednih općina i pokažimo svijetu, da ni zagrebačka općina ne zaostaje iza napretka našeg doba

3

!" U svibnju iduće godine otvori se židovska škola (Bildungsschule) u Zagrebu sa dvjema učiteljskim silama. Prvi se učitelj zvao Saphir a pridodan mu je za pomoćnika kantor Schwarz. Uzdržavanje škole nametne općini novi teret od 650 forinti na godinu. Učiteljska plaća iznašala je osim stanarine 300 forinti, dakle iznos, koji je istom u potonje vrijeme kod nas zakonom postignut za pučke učitelje. Ta škola nije bila prva židovska škola u Hrvatskoj nego ona u Varaždinu, osnovana god. 1826. sa 65 djece

4

. Na ovu školu se proteže onaj dio podneska gdje se primjer susjednih općina navadja takodjer kano poticalo. 1 Te se diplome nalaze u opć. arkivu. 2 Godišnja mu plaća iznašala 400 forinti. 3 Tamo, od 24. prosinca 1840. * Allgem. Zeitung des Judenthums, 1848. br. 101, 1840. br. 17, dopisi iz Varaždina.