VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 58
58 Iz toga bi se dalo zaključiti, daje sam Petar Kambij, kurijalni cancellarius, ili netko drugi na njegovu poruku, sastavio ovu listinu izmedju g. 1566.—1595., da njegova župska crkva ne izgubi svoja prava. Materijalni dio su mu pružili izkazi samih kmetova, a formalni dio pako skupio je sam, držeći se reda njemu poznatih darovnica. Historijske je podatke sasvim poprečno naveo, bez ikakova kriterija. Uspomena na Mladena morala je biti veoma raširena i živa u narodu, njegova je vlast bila upravo kraljevska u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj, s toga nije čudo, da je on lahkoumno njega od bana stvorio kraljem, pa ga prenio za dva vieka natrag. Nadodao je nekog Vrloslava iz pameti. Izmislio je i kneza Volaslava, a datuma je sasvim pobrkao, kako mu je što na pamet dolazilo. Nije se brinuo, da se indikcija sudara sa godinom vulgarne ere, a ova sa dobom dotičnoga kralja, zato god. 1104. kaže, da je indidio V., a god. 1189., da je vladao Bela II., a knezovao u Klisu Volaslav, jer je bio uvjeren, da ne će nitko kontrolu voditi, sudara li se to sve sa historijskim činjenicama. Imena utemeljitelja razredio je na temelju tada obstojećih obiteljskih imena, koja su uživali patronatsko pravo nad beneficijama, dočim je veoma sumnjivo, je li u obće bilo oko crkava sv. Mihajla i sv. Martina god. 1104. toliko obitelji, koliko ih se ovdje navodi. Ova očevidna patvorina morala bi staviti na oprez sve naše historičare, kada se služe darovnicama kao historijskim dokumentima prve vrsti. Tekst ove zanimive patvorine glasi ovako: PRIVILEGIUM fundationis et donationis Ecclesiarum parochialium SS. Michaelis de Lasane et Martini de Crussevo existentium ad dilatum super castro Cambiorum. Hoc est transumptum registratum et in hanc formam publicam redactum ex literis antiquis ueterrimis, munitis, et roboratis sigillo maiori Regiae Maiestatis, in quo quidem sigillo cereo in medio erat cera rubea, in qua erat persona praefatae Regiae Maiestatis impressa, et sculpta, sedens super solio suo, circa quam erat sie in cireuitu descriptum : MLADINUS CROATIAE ET DALMATIAE MAGNUS, quae literae per me Notarium infrascriptum uisae et lectae fuerunt de mandato et commissione potentis Comitis Clissij Dni. Volaslaui; qui visis ipsis literis ex officio suo approbavit eas, sed prorsus omni vitio et suspicione carebant. Quas quidem literas transumi et registrari per me notarium praemissum fieri iussit ad instantiam et requisitionem nonullorum hominum, praetendentium ius haberi in Ecclesia Sancti Michaelis de Lasano, et Sti. Martini Epi., sitis in primorija sub Comitatu Clissiensi, eo quia ipsarum Ecclesiarum certae lites, et quaestiones per circumadiacentes mouebantur et metae ipsorum usurpabantur sub Anno Incarnationis Dni. Nri. Jesu Christi Millesimo centesimo octuagesimo nono ; tempore Belae secundi Regis Ungariae; quarum quidem literarum cum quibusdam capitulis in eis insertis, tališ tenor erat de uerbo in uerbum prout sequitur videlicet: IN Xri. nomine Amen. Anno Incarnationis eiusdem Millesimo centesimo quarto, Indictione quinta, die uero quintadeeima mensis Augusti; tempore illustrissimi et potentessimi Dni. Nri., Dni. Mladini, incliti Regis Croatiae et Dalmatiae ; ac Verlaslavis Comitis Clisij, nec non de mandato eiusdem Dni. Regis Gubernatoris totius districtus Clisij, Actum in suburbio praenominati Castri; infranominati Baiones, et habitatores Villae Selischia in primorya districtus Clissiensis simul in unum congregati cum essent propter salutem animarum suarum, et posterum suorum, coeperunt intra se tractare, quomodo Christiane
