VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 55

Drugi naziv „srbsko-hrvatski narod" s istih razloga odpada; osim toga što etnografski Srbi, koji su od zapadnih naroda bili smatrani istovjetni sa skizmaticima, na svetojeronimska bića ne imadjahu nigda nikakva prava. Ako je katolički živalj zapadnog diela barske dieceze, naime medju skadarskim jezerom i morem od grada Bara do Ulcinja, u koliko se priznavao govorećim hrvatskim jezikom, dobio pravo na svetojeronimski zavod kao čest negdanje Dalmacije, ne sliedi iz toga, da se to pravo proteže na svukoliku negdanju barsku metropoliju, po konstituciji Aleksandra II. pape 1067. god. „primaria sedes totius regni Serbiae", što zahvaćaše sufragane: Balač, Pulat, Svač, Drivast, Duklu i Srbiju. Da je u dekretalu „Slavorum gentem" mjesto barske dieceze usvojen naziv „barske nadbiskupije, kao metropolije Srbije", naziv obnovljen konkordatom s Crnom gorom 1887. g., onda bi mjesto samom zapadnom dielu barske dieceze bilo priznato pravo na zavod i svim negdanjim sufraganima „srbske barske metropolije", koji ne imadjahu nigda pravo na svetojeronimski zavod. Radostno je, da Crnagora, kao baštinica negdanje pomorske Srbije, ne samo nastoji skladovati sa katoličkom crkvom i sv. stolicom, a tim odaje, da ju oživljuje duh sv. Save; nego je radostno, da Crnagora želi svojim podanicima katolicima i van zapadnog područja barske dieceze izvojevati pravo, da mogu biti odgajani u svetojeronimskom zavodu. Ali po povjesti i pravu te pravnoj praksi od vajkada, njezina želja ne može se izpuniti na osnovi pukog naslova „srbske metropolije barske", pošto sa svetojeronimskim pitanjem ne stoji ista u nikakvom savezu. I barski nadbiskup u svetojeronimskom zavodu može biti zastupan lih kao ordinarij diecezanski, — a to je dekretalom „Slavorum gentem" i uzakonjeno bilo, — a nigda kao metropolita kraljevine Srbije. Naziv „srbsko-hrvatski narod" nije bio dakle takodjer osnovan ni s povjestnog ni s pravnog gledišta, i zato nije usvojen dekretalom „Slavorum gentem". Ne preostajaše dakle, nego usvojiti jedini konkretni, današnjem etnografskom i statističnom značenju odgovarajući naziv, biva „hrvatski narod, croatica gens", što točno i neprieporno označuje baš onaj katolički živalj Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije, koji sam i izključiv ima po povjesti i zakonu priznato pravo na svetojeronimski zavod ; a to je, doista, dekretalom „Slavorum gentem" uzakonjeno bilo. Luka Jelić.