VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 42

42 nevolje primljeni u upraviteljstvo bratovštine — uslied ponestajanja bratima svjetovnjaka — počeše preuzimati premah nad gostinjcem, mimo odluke Urbana VIII. A to je ona rakrana, koja je za dva vieka i pol točila hrvatski narodni zavod u Rimu. Pošto se u Rimu broj bonica stao pomnožavati, a svetojeronimska bratovština bijaše već 1563. god. dokinula svoju bolnicu u gostinjcu, poče ona i za bolestne poklonike uvadjati podarivanje od 3 paola (% zlatnog cekina) u zamjenu njege u gostinjcu, i to samo za one, koji bi svjedočbama svojih biskupa dokazali, da su doista poklonici, a ne skitalice. I tako se počeo dokidati officium hospitalitatis za bolestne poklonike u naravi i zamjenivati sa milostinjom u novcu. Nego mimo toga pokušalo se je sa strane nekih bratima uvesti ponovno bolnica za narodne poklonike. Proti toj zloporabi je ustala većina bratovštine te uložila prosvjed na sv. Stolicu 1790. godine uz molbu, da se nezakonito obnovljena bolnica dokine, a mjesto nje ustroji sjemenište za odgoj narodnih klerika. Tu je molbu uslišao papa Pije VI., te dokinuv bolnicu zasnovao sjemenište, dopitav istomu sve prihode dokinute bolnice i uživanje Jurjevićeve (Georgicei) zaklade; sačuvav u svom prvobitnom obstanku gostinjac za narodne siromašne poklonike (Acta Hier. CXX.). Promjena političkih prilika uslied francuzkoga prevrata, uzdrmala je i hrvatskom bratovštinom u Rimu, na veliku štetu gostinjca i kaptola; bratimska dobra bješe obterećena velikim dugovima, te je prietila pogibelj razspa. Padom Venecije je bratovština izgubila i svoju diplomatsku pokroviteljicu. Zato izasla ona svoga povjerenika u Beč, da izprosi pokroviteljstvo ugarsko-hrvatskoga kralja i cara Franje II., koji povjerenik 1801. god. postiže ne samo formalno pokroviteljstvo, nego još i osiguranje bratimskog imetka (Acta Hier. CXXI.). Medjutim je austrijska vlada posebnim povjereničtvom 1803. godine stavila u red imovinske odnošaje bratovštine. Značajno je pak, da su svetojeronimski kanonici 1804. godine kod dolazka austrijskoga poslanika javno po Rimu nosili austrijsku kokardu (Acta Hier. CXXII.). Prve polovine XIX. vieka bratovština je imala dosta brige, dok je popravila crkvu sv. Jeronima i bratimske kuće. Nu uz to' su izbile na javu neke neurednosti, te je bratovština stavljena opet pod apostolsku vizitaciju, koja je trajala dvadesetdvie godine (1820.—1842.). Tom prigodom je austrijska vlada izrično naglasila svoje formalno pokroviteljstvo. (Acta Hier. 1843.). Svetojeronimska je bratovština i javno izticala priznanje austrijskog pokroviteljstva, predlažuć godimice račune o upravi gostinjca austrijskom poslaničtvu; prikazujuć na blagdan 2. veljače austrijskom poslaniku voštanicu sa likom sv. Jeronima i grbovima hrvatskih zemalja i držeć svečane zadušnice za preminule ugarsko - hrvatske kraljeve i austrijske careve. Stoga je bilo za papine vlade svakomu u Rimu poznato, da je svetojeronimska bratovština s gostinjcem pod austrijskim pokroviteljstvom. I tako, kad je učeni Moroni 1853. godine svoje djelo sastavljao, spominje kao stvar obće poznatu, da svetojeronimski gostinjac uživa pokroviteljstvo cara austrijskoga „kao vladara lllyrije,"

1 dok suvremenik mu Rimljanin Gerardi čisto 1 N. dj. v. XLVI., s. v. Schiavonia, 166.