VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 43

43 i bistro veli: „I Nj. Veličanstvo, austrijski car ima (nad svetojeronimskom bratovštinom) pokroviteljstvo."

1 Nu" na žalost, prevlast kapitularaca bijaše tako daleko zasegla, da su oni posvojili sve prostorije gostinjca, a ne znamo jeli uspjelo pokrovitelju kardinalu Fridriku knezu Schwarzenbergu obnoviti zakonite odnošaje (Acta Hier. 1843.). Svakako bratovština se je 1850. godinom prenula na življi rad. Dovršiv popravke u crkvi, stala je, da dovrši i dekoraciju, uvrstiv u tu 1850. godine grbove hrvatskih zemalja, imajućih pravo na gostinjac: Hrvatske i Slavonije, Bosne i Dalmacije te austrijski grb (Acta Hier. CXXIX.). A onda potaknuta od hrvatskih biskupa uznastoja, da bi se zgradila kuća za kapitularce, kojoj najznatnije pripomoći doprinesoše 1857. god. zagrebački nadbiskup kardinal Haulik for. 4000, bosansko-sriemski biskup Strossmayer for. 3000, a senjski biskup Ožegović for. 1000 (Acta Hier. 1857.). Medjuto bijahu se sjetili svetojeronimske bratovštine obilatim zapiscima i milodarima još i sliedeći Hrvati: djakovački biskup Kuković, krčki biskup Vitezić, zagrebački kanonik Gugler, svetojeronimski nadpop Cresanin Buničić, djakovački kanonik Voršak, svetojeronimski kanonik Dubrovčanin Dr. Polić, a da drugih ne spominjemo.

2 . Ovim milodarima i svojim doprineskom od 2.500 škuda, bratovština je nadogradila četvrti kat nad gostinjcem, koji bijaše već 1609. godine hrvatskim novcem podignut na drugi i treći kat (Acta Hier. LXXII.) ; dok je biskup Strossmayer stvorio znamenitu zakladu za poboljšanje kaptolske mense. (Acta Hier. CXLVII.) Sredinom prošloga vieka Hrvati pretežno iz uže Hrvatske doprinieli su za svetojeronimski zavod do 100.000 for. po prilici, dok iz Dalmacije nije ni cigli Nehrvat doprineo ni novčića. Od sada je hrvatska bratovština u tiesnom odnošaju sa materom zemljom, koju hoće da počasti, imenujuć svojim pobratimom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, a Dra. Fr. Račkoga svetojeronimskim kanonikom, te dajuć javne svečanosti u slavu zagrebačkoga nadbiskupa Haulika prigodom njegova promaknuća na kardinalstvo, kao što i počašćujuć prikazom hrvatskog bana Jelačića (Acta Hier. 1857.). A i hrvatski narod je bio svjestan svojih prava i dužnosti prema narodnomu zavodu sv. Jeronima ne samo 1609. godine, nego još i 1861. godine, kada je dneva 5. srpnja hrvatski sabor stvorio zaključak, da obzirom na zavladala politička gibanja u Italiji, uzimlje pod svoju zaštitu bratovštinu i kaptol sv. Jeronima u Rimu sa svom imovinom njegovom (Acta Hier. CXL.). Kad je pako bratovština 1857. godine popravila bratimsku viećnicu, dade joj nebo ukrasiti grbovima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne pod ugarskom krunom, dok je nad vratima gostinjca izvjesila grb kardinala pokrovitelja i Austrije. (Acta Hier. 1859.) Svetojeronimska je bratovština kroz sav XIX. viek strogo čuvala svoj čisto hrvatski karakter, kako se to vidi iz biranja bratima i svečane porabe hrvatskoga jezika. Pristup bratima u bratovštinu, primanje pitomaca u kolegij, kao što i imenovanje na kapitularske nadarbenike od XVIII. vieka unapried, strogo se 1 F. M. Gerardi, Deila Congregazione lllirica di S. Girolamo, Roma, 1853., 4. a Ivančić n. dj. 106.