VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 41

41 Zagovorom svojih moćnih pokrovitelja je bratovštini uspjelo izhoditi od Urbana VIII. komisarijat za preuredbu, što se u kurijalnom stilu nazivlje Vizitacija Apostolska, koja je potrajala do 1630. godine i izdala više odluka (Acta Hier. LXXXIV.) na uredjenje crkve, uzpostaviv bratovštini stara prava. „U rimskom našem sv. Jeronimu znamo, — ovako profesor Smičiklas — da su se u ovo doba sastajali Tomko Marnavić, pjesnik hrvatski i pisac mnogih učenih djela, Bartol Kašić, Rafo Levaković, Pavao Gučetić prijatelj pape Urbana VIII., de Dominis, Gjono Palmotić, pjesnik Kristiade, Nikola Bolica, pjesnik iz Kotora, Nikola Brantić; sve pisci hrvatski i pjesnici i u samom Rimu poštovani sa svoje učenosti. Većina ovih ljudi jamačno se je rado zanimala u vječnom gradu sa naumljenom preobnovom svetih knjiga crkve hrvatske. Ako i nisu svi ti ljudi bili na okupu u jednom zboru, kao kakva akademija hrvatska u Rimu, ali ipak sastajanjem plemenitih učenih sinova naroda našega sa svih strana njegovih, upravo u tudjem svietu postavljala se je prva klica prosvjetnoga ujedinjenja svega naroda. Dakako, da se je ujedinjenjem obiju vjera u našem narodu mislilo u Rimu najprije doći do cilja. Većinu ovih prosvjetnih zametaka ravnao je i podupirao odvažni, učeni i plemeniti Benko Vinković, najprije kanonik, a kašnje biskup zagrebački."

1 Medju samim bratimima se je opet porodila nesloga 1652. godine, te je ponovno uvedena Ap. Vizitacija (1652.—59. g.), koja je statut nekim odlukama preustrojila. Ponajvažnija je ustanova tajnoga zbora bratovštine, koji se je mjesto obćega zbora imao svaki mjesec sastati za sve tekuće poslove; a sastojao se je od članova upraviteljstva pod predsjedanjem pokroviteljevog zamjenika sudca. Samo za biranje upraviteljstva i za poslove veće važnosti i trajnije morao se je sazivati obći zbor.'

2 Pošto je 24. travnja 1656. pukla razsuda vrhovnog rimskog sudišta, nazvanog Rota, o izključivom pravu čisto hrvatskih zemalja na bratovštinu, gostinjac i kaptol — a ta je parnica bila silno razdvojila bratime i kapitularce —, i pošto je Rim bio opustio uslied kužne zaraze te mnogi svetojeronimski bratimi izseliše, tako da se više nije mogao obdržavati ni tajni zbor bratovštine, kardinal pokrovitelj Sacchetti učini, da se broj članova upraviteljstva popuni kapitularcima, te da takav zbor upravlja gostinjcem. I tako kapitularci — od Cur tibi potius Rex Apostolice, quam cuilibet alteri ex Principibus, per amplissima regna linguae Illyricanae imperantibus, Illyricanae Regiae sanctitatis faecunditatem offeram, ea est ratio: quia nimirum munus oblatum, ex ijs tantum Regnis est collectum, quibus tu maiestate sacrosanctae Apostolicae coronae, post longam Avorum, Atauorumque Seriem, praesides, ut si aliter fecissem, repetundarum iure, postulari deberem . . . vniuersa gens Illyrica, ex antedictis regnis in urbe Roma, ad nationalem Ecclesiam S. Hieronymi congregata, eidem sponsae tuae, hanc sacram faecunditatem imaginibus expressam, parem prolis felicitatem Regibus precando suis, Xenioli nomine, patrio more, et felicissimo fortunatissimarum nuptiarum omine, dicatam, transmiserit, suasit ratio, ut quibus votis, faustissimam posteritatis Augustae tuae faecunditatem, deuota tibi perpetuo tellus, a D. O. M. exposceret, tu quoque minime ignorares, hinc Xeniolum, historica veritate animatum, tibi Regt suo, debitae servitutis obsequio, censuit offerendum. 1 Smičiklas, Povjest Hrvatska, II. (Zagreb 1879.), str. 146 i d. 2 N. mj. Apostolski vizitatori bijahu: Juraj Georgiceo Spljećanin, krčki biskup, i dotadanji pokroviteljev zamjenik sudac Menl'rone.