VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 40

40 i to ondašnje Dalmacije, kojoj je medjutim, poslie Foscolovih pobjeda nad Osmanlijama 1648. g. pripala još i sredozemna današnja Dalmacija, negdanja primorska Hrvatska.

1 Već 1590. godine počela su trvenja medju bratovštinom i kaptolom, koji je težio, da bratovštinu zamjeni sa sjemeništem. To trvenje se je zaoštrilo do parnice počam od 1598. godine. Tada baš pojavljuju se i prvi tragovi ne formalnoga pokroviteljstva, nego lih zaštićivanja nad gostinjcem i bratovštinom sa strane kršćanskih vladara, pod kojima su bile hrvatske zemlje. Dok je veći dio tih zemalja bio pod turskim jarmom (Hercegovina, Bosna, svakolika skoro primorska Hrvatska, t. j. današnje hrvatsko primorje na jugu prama Senju i sredozemna Dalmacija), dalmatinsko i istarsko primorje i otočje držahu Mlečići, a ostalo pak Habsburgovci, i to današnju Hrvatsku Banovinu ugarsko-hrvatski kralj, a Istru i slovenske zemlje rimski car. Svetojeronimska bratovština je druge polovine XV. vieka, kada već pretežniji bijahu brojem bratimi iz mletačkih posjeda, u znak vjernosti prema mletačkomu duždu iztakla mletački grb nad vratima crkve. Kad se je 1598. god. porodio prvi spor medju kaptolom i bratovštinom, kanonik i sudac bratimski Zadranin Simun Jurjević samovoljno dade odstraniti mletački grb ; nu bratovština na to odluči, da se opet uzpostavi grb na prijašnje mjesto u znak podaničke vjernosti, a ne pokroviteljstva (Acta Hier. LXXX., LXXXII., LXXXIIL). Formalno pokroviteljstvo mletačko i ugarsko-hrvatsko pojavljuje se tek nekoliko godina kašnje, naime uslied dugotrajne parnice 1613.—30. godine. Kapitularci su htjeli gospodariti nad bratimskom crkvom sv. Jeronima i uvadjati nadarbenike Nehrvate. Bratovština, a na čelu joj predsjednik nama poznati Ivan Tomko Marnavić, obrati se zaštiti mletačke vlade preko poklisara joj u Rimu, pak hrvatsko-ugarskom kralju Habsburgovcu Ferdinandu III. (od 1625. godine) i supruzi mu kraljici Mariji Austrijskoj, koji se zauzeše kod samog cara Ferdinanda II. Habsburgovci su ne samo preko svojih poslanika u Rimu, nego i preko španjolskoga, koji je imao veliki ugled kod kurije, svojski se zauzeli za hrvatsku bratovštinu. Uslied toga Urban VIII. ograniči posizanje kapitularaca za bratovštinom, uzakoniv, da ne smiju biti u većini u upraviteljstvu. Iz*harnosti je hrvatska bratovština s predsjednikom svojim Marnavićem posvetila kralju ugarsko-hrvatskomu Ferdinandu III. Marnavićevo djelo o narodnim svetiteljima"; koje bi urešeno kraljevim poprsjem s nadpisom : „Ferdinandus III. rex Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae apostolicus"

, i s kombinovanim grbom, u kojem su takodjer i grbovi primorske Hrvatske, Dalmacije i posavske Hrvatske.

3 1 Sr. Jelić, Lički sanđžakat,u koledaru Matice Dalmatinske 1898. Brusoni n. dj. 2 Svetojeronimski Arhiv, Paštrićevo izvješće oko 1659. godine. 3 Regiae Sanctitatis Illyricanae foecunditas, a Joanne Tomco Marnavitio Bosnensi édita, Romae 1630. Typis Vaticanis. Navadjamo samo najkarakteristični]'e točke iz posvete, po kojima nepobitno sliedi, da je svetojeronimska bratovština smatrala svojim vladarom ugarsko-hrvatskoga kralja Ferdinanda III. : Ferdinando Tertio Apostolico Vngariae, Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Ramae, Seruiae, Bulgariae, Lodomeriae, Haliciae, etc. Régi. Illyrica Tellus Foecunda S. S. Regum Parens Quorum imagines typis expressas Mariae Avstriacae Vngariae Reginae Dicaverat easdem historica veritate animatas similem prolem principi svo avgvrando D. D. D. D. Tomco Marnavitio Bosnensi, avthore.