VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 252
252 buntovne seljake u generalat, ako li bi tamo pobjegli, da ih uhvate, te njemu pošalju l . Kao Što Krčelić pripovjeda, odaslan bje s tim pismom Hranilović, a njega je krajiška komanda dužje vremena kod sebe zadržala, te podban dulje vremena nikakova odgovora dobio nije. Tekar 12. ožujka javlja komanda, da nije nijednoga buntovnika ulovila, taji postojano svaku korespondenciju krajišnika sa kmetovi, i veli, da se neće miešati u te poslove „ne ansa quaepiam fortassis alicuius malae sequelae intra populum suboriretur 2 ." Kada bje Pettardy-ju javljeno, da su njeki buntovnički vodje iz Poljane pobjegli u generalat, odvraća on, da ih ne smije dati uloviti, dok nedobije glede toga naročite zapovjedi od svog generala 3 . Vojska krenula je 4. ožujka prema Bisagu i sustavi se u Stančiću, gdje joj se pridruži Petković sa 20 zarobljenika iz Gaja. — Krstu Krčelića poslao je podban još u noći tražiti Petkovića, pak kada se je u Stančiću pridružio vojsci, ukorio ga je podban, što je na svoju ruku išao u Gaj. Petković se izgovarao, da je od preke potrebe bilo ondje raztjerati buntovnike. Tada upozori podban vojsku na dužnosti prema kralju i domovini, te imenuje častnike : Josipa Rafaja podpukovnikom pješaka, Nikolu Matlekovića četnikom, Gjuru Jellachicha podpukovnikom konjanika, a Gjuru Petkovića konjaničkim četnikom. Auditor posta Petar Spišić, a pobočnikom Nikola Skerlecz; — osim ovih imenova i ostale častnike*. Dok je vojska kretala prema Bisagu već je podsudac Gašpar Pisačić kako je gori rečeno sa 18 plemića jednoselaca navalio na Bisag, gdje su pijane buntovnike lahko raztjerali a vodju im, Jankovićevog kmeta Radoića ulovili, koga su buntovnici svojim kraljem zvali i koj je na bisažku kulu dao izvjesiti crvenu buntovničku zastavu. Da se je taj buntovnik Radoić a ne Radović ili Kadović zvao, kako ga njeki pišu, dokazuje to pismo Pisačića 5 , koj ga Radoić piše, — dokazuje to nadalje i selo župe bisažke, koje se Radoišće zove, odakle je valjda Radoić i bio. Pod večer 4. ožujka približavala se vojska Bisagu, a prvi je onamo došao Petković sa svojim odjelom. Plemići jednoselci mislili su, da na Bisag navaljuju buntovni seljaci ili krajišnici, te ne htjedoše otvoriti gradska vrata, a Petković je mislio, da je grad još uviek u rukah buntovničkih, stoga je trebalo dugog dogovora, a i malo da nisu jedni na druge u tom nesporazumku i pucali, dok se napokon ne sporazumiše, te regnikolarna vojska unidje u grad. Skoro za Petkovićem dodje i podban, koj se nastani u Bisagu, a Petkovića posla sa konjaničtvom preko Lonje. Poslie večere nastavi podban straže i podju spavati. Krčelić nastavlja, da se je noćju netko približavao gradu, pak stražar pošto na svoj upit ne dobi odgovora, izpali pušku, a za njim ostali stražari. Na to se probudiše vojnici u gradu, zazvoni zvono, iz grada 1 Arkiv b. Raucha br. 409.. Izviešće podbana. 2 Arkiv b. Raucha br. 159a P. Pettardy podpukovnik iz Križevca 12|3 1755. pismo Rauchu. 3 Arkiv b. Raucha br. 70. — Pa Pettardy 17,3 1755. pismo Rauchu. i Krčelić Annuae str. 161. — i Arkiv b. Raucha br. 409. Izviešće podbana. 5 Arkiv b. Raucha br. 239, — Gašpar Pisačić iz Bisaga 4 3 1755. pismo podbanu Rauchu,
