VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 253
253 pucaju puške, te nasta sveobća konfusija, jer su svi mislili, da su krajišnici došli buntovnim seljakom u pomoć. „Multorum generositates hac occasione observatae, dum quidam se se absconderent, quidam fugerent, vociferantur plerique." Napokon se razjasni situacija, — da se je stražaru krava približila, kojoj se ciela ta uzrujanost pripisati ima 1 . Za ovu episodu Krčelić dodaje: „ut rumor tulit", te se valjda ni dogodila nije, već je naknadno izmišljena, da se regnikolarna vojska zajedno sa vodjami smiehu izvrgne. U Bisagu jé obdržavan ratni sud, kojemu je predsjednikom bio Petković. 0 tom izviešćuje podban stališe : „cum hune Caesarem (Radoić) vinctum et ligatos Praesidiarios, sequenti die (t. j. 5;3) parabam Zagrabiam mittere, relatum fuit mihi a pluribus DD. Officialibus praesentibus, se spectantibus, quod terna vincula, quibus Caesar hic grandis positurac homo vinciebatur, se solis rupta fuerint, unde videns periculum evidens effugii nequam Capitis, hune detinui et celebrato militari Judicio convictum trajeci, ac in duas partes disectum, totidem rôtis affigi, Domum vero ejus in Pago habitam subverti, et subversam comburi permisi. Una etiam aliquot adhuc trajeci et ad loca vicina ex incineratione fumantia impalandos transmitti feci, reliquos Zagrabiam ibidem incarcerandos expedivi. Post haec relicto Arci (Bisag) Praesidio 40 peditum cum uno locumtenente (Vorkapich) . . . movi per alia loca, ubique expeditorum compora partim impalari, partim suspendi, partim cremari curando, quorum expeditorum universim 13 numerantur." Plemićem jednoselcem u Vinarce poslao je takodjer nješto vojske u pomoć, — a buntovne seljake iz sela Poljane, podanike grofa Patačića iz Vrbovca, koje je pozvao, da se pokore i vjernost prisegnu, čemu se odazvaše, poslav 14 odaslanika, bez kazne je odpustio, „ne his rejeetis, aliis spem recursus et veniae adimerem." Iz Bisaga pošao je podban u Patačićev kaštel Rakovec, koj je sav orobljen i spaljen našao. Odavle poslao je na prošnju generala Draškovića 300 momaka sa castnici u Podravinu, dočim je pridošlu vojsku varaždinske županije pod vodstvom podžupana Bedekovića odaslao u Zagorske krajeve, jer mu medjutim javlja preko kućnog kapelana Snebergera, bistrički župnik, da se buntovnici groze, da će na Bistricu navaliti, te ondje i iste seljake poubiti, jer kad hodočastnici na proštenje dolaze, ondje dapače vodu skupo plaćati moraju. U Rakovac došli su k podbanu činovnici grofa Erdödy-a iz posjeda Njegovec i Novo mjesto, s molbom da si mogu putem eksekucije sa obiteljskim banderijem od seljaka oduzeti pokradene stvari, što im podban dozvoli, davši im obiteljski banderij pod vodstvom Matlekovića. Taj banderij je proveo eksekuciju i pohvatao buntovnike iz sela Lipnice, koje selo je poznato kao leglo tatbine, razbojstva i svega zla. Pohvatani buntovnici su odvedeni u Erdödy-ev zatvor u Zelin. Iz Rakovca ode podban u Lojnicu. Tamo ga zamoli Josip Rafaj i Gjuro Jellachich, potonji u ime svoje i svoga brata Vuka, da im dade nješto vojske, da i oni na svojih posjedih u Ravnu i Dubovcu mogu seljakom uzeti ugrabljene im stvari. On im to dozvoli, te obojica podjoše napred, — a za njima 1 Krčelić Annuae str. 162.
