VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 239

solinska Domnius i Domnion, a na drugom mjestu priznaje, da je u Rimu sahranjen Domnion biskup solinski iz Dioklecijanove dobe Arcidjakon napokon da dade podloge svojoj tvrdnji: da je u Spljetu pokopan Domnius, Petrov učenik, iskitio je cijelu legendu o naŠaŠću njegovih kosti sa strane Ivana Ravenatskoga, prvoga nadbiskupa spljetskoga god. 650, deset godina, nakon što je opat Martin po papinu nalogu sakupio svete moći po dalmatinskim gradovima, da ih otme profanaciji barbara. Ali sama forma, u kojoj je iskitio to našašće, odaje sredovječnog romançijera a ne historičara. Bulić

2 je dokazao do očevidnosti sva protivurječja i nedosljednosti ovog pričanja. • Napokon valja dobro promisliti, da imademo silu spomenika o svima učenicima svetoga Petra, samo tobožnji Domnius nije nigdje od nikoga spomenut kao takav prije odredbe spljetskoga Sabora ! ! Stoga možemo zaključiti sa Delehayem : „kada solinsku crkvu obuze taština susjednih crkava, te se stade ponositi apostolskim porijetlom i tražiti uslove plemstva i starine, kojih nije imala, üze u ruke spomenike, što je već imala, te ih promijeni na svoj način, da njima dokaže što joj se je htjelo. U Spljetu uzeše žice svetoga Domnijona da š njime zavaraju svijet

:>

." Eto na čemu se osnivalo prvenstvo Spljetske crkve. Ko je izveo taj falsifikat ? Cui profuit, ille fecit. 1 Illyr. Sacr. t. 1. str. I. str. 492. 2 Bull. Dalm. 1900 str. 210. :! Analecta Bollandiana t. XVIII. fasc. IV. str. 396. Buli. Dalm. 1900 p. 91. K. Segvić.