VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 236

236 Odlomak natpisa iz III. vijeka objelodanjenoga u Ephemeris salonitana 1 i u Bnllettino di archeologia e storia Dalmata

2 spominje ukop svetoga Domniona na 10. aprila. Na natpisu iz IV. vijeka, otkrivenu nedavno i objelodanjenu u spomenutom Bnllettino od Bulića

3

, spominje se ovaj Domnijon kao ujak ili stric biskupu Primus: DEPOSITVS PR1MVS EPI SCOPUS XII KAL : FEBR • NE POS DOMNIONES MARTORES I koledar spljetskoga brevijara iz god. 1291 spominje na 11. aprila Domniona biskupa i drugove mučenike

4

. Iz ovih spomenika bjelodano je, da je sveti Dujam ili Domnijon bio biskup solinski koncem trećega vijeka i da je bio mučen pod Dijoklecijanom na desetog ili jedanaestog aprila sa nekoliko drugova. Time pada njegovo apostolsko porijetlo. Za drugu činjenicu, koju navodi prva odredba tobožnjega spljetskoga sabora kao uzrok prvenstva spljetske crkve, kaže nam Liber pontificalis, dakle savremeni spomenik, da je papa Ivan IV. (640) porietlom Dalmatinac poslao u Istru i Dalmaciju vijernoga opata Martina sa velikom svotom novaca za otkup zarobljenih kršćana. Istodobno sagradi crkvu blaženim mučenicima Venanciju, Anastasiju, Mauru i mnogim drugima, čije moći bješe dao prenijeti iz Dalmacije u Rim

5

. U absidi i na stranicama kapele, gdje su zakopani ti Sveci, nalazimo i mozajičnu sliku njihovu

6

. U sredini, u absidi su dva: Venancij izmegju sv. Ivana Evangj. i Pape Ivana IV., i Domnion izmegju sv. Ivana Krst. i pape Teodora; na desnoj stranici slijede: Anastasij, Asterij, Telij, i Paulijan; a na lijevoj : Maur, Septimij, Antijokijan i Kajan. Radi položaja na toj slici zaključuje se, da je sv. Domnijon glasovitiji i štovaniji svetac. Odjeven jeu biskupskom odijelu sa palijom. Iz ovoga zaključuju svi hagijografi do Delehaya i Bulića, da moći sv. Domnijona biskupa solinskoga i mučenika počivaju u Rimu. Ne maleni broj pisaca, koje Farlati nabraja, to isto potvrgjuje nu nada sve pada u oči svjedočanstvo biskupske kronike Spljeta i Solina Chronicum pontificale Salonitanum et Spalatense razlikuje se od drugih imenika biskupa što, osim imena, nadodaje i po koju životopisnu crtu. Ovaj Chronicum često se pozivlje na Chronicam capituli Spalatensis, za koju drži Farlati da je istovjetna 1 Tabl. V. slika IX. * Bull. dalm. 1898 str. 105; 1900 str. 281, Odlomak je popunjen od Jelića : (deposi)T(io) DOMN(ionis) (episcopi) E IIII ID(us apriles). 3 Buli. Dalm. 1900 str. 274 tab. XII. 4 Bertoldi : Breviario ad uso della ehiesa di Spalato gia salonitana, u „Archivio Veneto" 1886 str. 221—251. 6 Monumenta Germaniae Historica ed. societas aperiendis fontibus rerum germanicarum medii aevi. Gestor. pontif. roman. vol. I. Berlin apud Weidmann 1886; pod Joannes IV. 6 De Rossi : I musaici delle Chiese di Roma, fasc. XIII.—XIV., i Garrucci : Storia dell'arte cristiana, tom. IV. tav. 272—273.