VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 20

20 spominje kao vlastnik kuće (Acta Hieron. L), a pošto je umro nakon dvie ili tri godine, njegovim baštinikom posta sin mu Frano. Petar Senjanin bio je po zanatu kolar (caracterius, carettiere. Acta Hieron. III.). 13.—14. Za razdoblja 1451.—1462. g. spominju se kao nastanjena u Rimu dva Senjanina, očevidno braća: Juraj Ivanov sa ženom Stanom, te Stjepan Ivanov (Acta Hier. V., IX., XV.). Oni stanovahu u Svetopetarskom Predgradju, a Juraj Ivanov bio je dapače častnikom (offlcialis) hrvatske bratovštine, kad se je gostinjac zasnovao (Acta Hieron. IX.). Njihov je otac po svoj prilici onaj „Johannes Slauus" što je 1451. godine zapisao hrvatskoj bratovštini Svetopetarskoga Predgradja dva dukata (Acta Hieron. VI.). 15.—16. Iz Senja su bila još druga dva brata, nastanjena kod Angjelskog Mosta, Martin Matejev i Marian Matejev iz Senja („de Singna"), što su svjedočila pri oporuci 1462. g. svoga suotačbenika spomenutog već Jurja Ivanova (Acta Hieron. XV.). 17. Još se spominje kao nastanjen u Svetopetarskom Predgradju Senjanin Tomas („Thomassio de Signia de Sclavonia"), i to kao svjedok darovnice 1466. godine (Acta Hieron. XVIII.). 18. Iz Krmpota u velebitskom području u ličkoj županiji bijaše Kliment Mihovilov „de Char(m)pecote Sclauone", što je svjedočio pri spomenutoj darovštini 1466. godine (Acta Hieron. XVIII.). D. Bošnjaci su brojem relativno mnogo manjim, nego li ostale hrvatske zemlje, zastupani u hrvatskoj naseobini u Rimu. Oni u suvremenim izpravama bivaju označeni nazivom Bošnjak („Busighiaco, Busagnaco"), a bez pobliže naznake otačbine: 19. Bošnjak Antun („Busignaco"), nastanjen kod Angjelskog Mosta, svjedoči pri oporuci 1451. god. (Acta Hieronym. V.), te je 1466. god. oporučnim izvršiteljem (Acta Hieron. XVII.). 20. U istom svojstvu spominje se i njegov sunarodnjak Bošnjak Kliment 1466. godine (Acta Hieron. XVII.). 21. Napokon Juraj Stjepanov Bošnjak („Busagnaco"), bio je pri zasnovanju svetojeronimskoga gostinjca, bratimom hrvatske bratovštine u Rimu (Acta Hieronym. IX.). E. Polovinom petnaestoga vieka, Dalmacija ograničena na primorsku tkanicu od Nina do Omiša, bijaše pod mletačkom vlašću. Prema tako ograničenom prostoru, nije čudo, da je tek malim brojem prišlaca zastupana u Rimu. Svi ti prišlaci bivaju označeni izrično kao Hrvati („Sclavus, de partibus Sclavonie"): Iz Zadra, glavnog grada mletačke Dalmacije, bijahu u Rimu samo dvojica: 22. Stjepan iz Zadra, Hrvat („de Giara de partibus Sclavonie"), što je svjedočio pri oporuci 1462. god., a bio nastanjen u predjelu Angjelskog Mosta (Acta Hieronym. XV.). 23. Jakov iz zadarske okolice i biskupije („de Jadra Jadrensis dioeceseos"), svjedok na oporuci 1468. godine (Acta Hieronym. XX.). Ob ovoj dvojici nije dokazano, da su bili članovi hrvatske bratovštine. 24. Iz područja Vranske kaštelanije, na razmedju Primorske Hrvatske i mletačke Dalmacije bijaše Hrvat Jakov Alegretov („Jacobo Allegretti Sclauo de Dalmatia"), nastanjen kod Angjelskog Mosta, što je 1461. godine zakupio