VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 191
191 60 obitelji. Ostalih 44 porodica mogu se jednako razdijeliti na općinu sisačku i karlovačku. Sravnujući dole spomenutu listinu o bogoštovnom prinosu (za uzdržavanje općinskih zavoda i vjerozakonskih institucija) sa skrižaljkom o tolerancijalnoj taksi, naći ćemo da je najveći dio takse platila gradska obćina zagrebačka t. j. od okruglih 800 for. otpalo je samo 470 for. na 44 članova. U šest višim razredima nalazimo od 24 članova u gradskoj općini zagrebačkoj njih 15, jednoga u Vlaškoj ulici, a 8 njih u Karlovcu. Jasno je iz toga, da su zagrebački Židovi imućniji bili od drugih u županiji, a karlovački od sisačkih. Što se potonjega tiče valja se samo sjetiti, kako je velik i znamenit trgovački emporij bio u Karlovcu u sredini XIX. stoljeća i kako je živahan promet tamo bio prije no se izgradila željeznica na Rijeku. Zanimivo je da od gornjih 8 karlovačkih porodica samo dvije žive, dok su se ostale odselile a dijelom podpunoma osiromašjele. Ovo se može i drugdje opažati: utemeljitelji židovskih općina i prije najjači im stupovi za 2—3 generacije propadoše ili posve izčeznuše. Zagrebački bi iskaz o tolerancijalnoj taksi ovako izgledao: I. razred 18; II. : 4; III. : 4; IV. : 3; V. : 4; VI. : 3; VII. : 3; VIII. : 2; IX. : 2; X. : 1. Ovih je 44 porodica istodobno nosilo još ove terete: za uzdržavanje općine 1600 for. i škole 660 for., nadalje su uzdržavali dobrotvorno družtvo pod imenom „Humanitätsverein." Koliko su plaćali državnoga poreza i gradskoga nameta, nije mi poznato, no* sigurno ukupno više nego bogoštovnoga prinosa. Mala dakle općina od ne potpunih 50 članova imala je razne poreze preko pet tisuća forinata, za onda ogromna svota. Zanimiv je razmjer izmedju tolerancijalne takse i bogoštovnoga prinosa. BogoŠtovni prinos nije se odmjerivao, kano većinom ni danas, po razredima nego svakomu prema njegovim imuštvenim prilikama. Deseti je razred plaćao 200 for. bogoštovnog prinosa (kano 3 : 8), deveti 90 ili 80 for. [7 : 18 (16)], osmi 80 for. (3 : 8), sedmi od 54—70 for. (1 : 3—370» šesti od 50—60 for. (1 : 3—4) itd. Iz ovoga se vidi, da nije bogoštovni prinos služio kano ključ za tolerancijalnu taksu, jer su općinski članovi sa istim bogoštovnim prinosom bili u različitim razredima tolerancijalne takse. Protiv visine odmjerene u županijskoj skupštini takse nije bilo priziva. Općinski su predsjednici imali paziti nad pravodobnom uplatom a zaostatke utjerivali su pomoću oblasti. Već godinu dana (1844.) iza ovog odmjerenja moli zagrebačka obćina peštansku zemaljsku skupštinu, da joj snizi tolerancijalnu taksu, jer da je gradski porez (städtische^Contributionsteuer) ogroman, a da je općina prigodom progona 1 1837.—1839. potrošila i za gradnju hrama prištedjeni novac. Isto je usmeno i pismeno njihov delegat (David Blum) lično molio u peŠtanskoj skupštini. No zemaljska se skupština nije toj molbi odazvala, badava je zagrebačka općina opetovala svoju molbu te je podupirala jasnim dokazom, da joj nepovoljne prilike ne dozvoljavaju šiljanje delegata, badava se pozivala na precedens, da se taksa snizila varaždinskoj općini 2 , 1 Podatke o ovom progonu iznesti ću drugom zgodom. 2 Ovi se podnesci nalaze u arkivu zagrebačke obćine u „Protokoll I." koji ide od god. 1843.—1847. Tamo se nalaze i obe listine, o tolerancijalnoj taksi i o bogoslovnom prinosu.
