VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 192

192 zemaljska je skupština ovo pitanje riješila bila za cijelih deset godila i bavila se znamenitijim problemom, ugovarala je naime sa vladom o ukinuću tolerancijalne takse. Ugarski je sabor već u svojem zasjedanju god. 1839./1840. jednoglasno osudio tolerancijalnu taksu kano nezakoniti, neopravdani porez, no makar da je kralj Ferdinand kraljevskom sankcijom providio druge zakone sabora, što su Židovima podijelili dosele neuživana prava kano n. pr. slobodan boravak u cijeloj zemlji, tjeranje trgovine i svakoga zanata itd. nije ipak pristao u svojoj resoluciji od 10. maja 1840. na ukinuće komorne takse, kako se tada nazvala tolerancijalna taksu, nego je samo izrazio nadu, da će se doskora prilika pružiti da se udovolji ovoj želji sabora. Kad je peštanska zem. skupština u ime cieloga ugarsko-hrvatskoga židovstva kralju podnesla molbenicu radi ukinuća takse, bio je Ferdinand pripravan da skine sa Židova ovu stogodišnju ljagu pod uvjetom, ako sve zaostatke u iznosu od dva i pol milijuna forinta isplate. Dogovaralo se dakle samo o visini otkupnine, nakon što je i kralj u načelu pristao uz ukinuće. Peštanska je skupština — u kojoj je zagrebačku općinu zastupao Josip Epstein — napokon sa vladom došla do sporazumska (1846.), da se otkupnina ustanovila sa 1,200.000 forinta, plativo u pet godina. Jamstvo za redovitu uplatu odkupnine preuze peštanska općina. Na zagrebačku je županiju otpala svota od 8105 for.

1 Za ovu je svotu delegat Epstein dao peštanskoj općini obveznicu. Kako je onda stanje općine dosta nepovoljno bilo, da je teško mogla nužne vjerozakonske potrepštine namiriti, uplata je otkupnine veoma sporo napredovala. U zagrebačkoj se općini zaostatci nagomilali a napokon je (1850.) peštanska tuži na dug od 4863 forinta

2

. Općina bijaše prinukana da zatezajuće dužnike takodjer tuži. No c. kr. zemaljski se sud u Zagrebu nekompetentnim izjavio za ove tužbe i tako općina nije ovim putem ništa postigla. Konačno je općina isplatila svoj dug te se za uvijek riješi teškog sramotnog tereta. Jedno šesdeset je godina moralo hrvatsko židovstvo za pogodnost, da u zemlji prebivati može, da se trpilo, toleriralo, pod posebnim velikim nametom stenjati, koji se istom onda dokinuo, kad su slobodoumne struje i liberalni valovi 40ih godina i do nas doprle te srušile sve zidine i kule, što ih drevne predsude sazidaše da ljude odijele, umjesto da ih sjedine i svezu na zajednički rad i na promicanje opće dobrobiti. 1 Ovaj sam podatak i sve daljnje našao u arkivu zagrebačke izr. bogo.štovne općine. - Ibidem. Ovaj je dug samo tako mogao narasti, ako se općina obvezala cijelu otkupninu u pet godina isplatiti a ne u deset, kako u jednom spisu stoji. Dr. Gavro Schwarz.