VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 160
160 Marču, — a da to još svečanije se uzvede i da se katolikom zadovoljština dade, izveo je to Petar Ljubojević sa krajišnici nesjedinjene vjere, protjerav odanle nesjedinjene popove. Marča bje sekvestrirana za generalat, tamo stalna straža smještena 1 , posjed marčanski predan sjedinjenom biskupu Palkoviću uz uvjet, da zagrebačkom biskupu, pod čiju je jurisdikciju od starine Marča spadala, i koj ju prije stotinu godina nesjedinjenom biskupu ustupio, — svake godine podaje 12 funtih vošćanica, u znak priznavanja jurisdikcije. Godine 1737. spaljeni drveni samostan nije bio na novo sagradjen, već su samo obstojale zidane pivnice, a uz njih crkva sv. Mihalja, koja je obuhvatala do 500 ljudi, te imala samo jedan oltar iztočnog obreda. Samostanu je pripadalo 170 jut. šume, od kojih su 40 j. svojatali krajišnici, 7 j. oranice, 100 j. livada i 150 j. vinograda; zatim majur Matinkovec dvie ure odaljen od Marče sa 70 j. šume i 16 j. livada. Podanici samostana stanovali su u dva sela, te je bilo svega 12 obitelji, sve katolici spadajući u župu Ivanić; — posjedovali su 60 j. polja, 6 j. šume, 40 j. livada, 51 j. vinograda, podavajući od toga samostanu robotu. Marci pripadahu dva mlina, jedan na Čazmi drugi na Glogovnici, u potonjem su podanici bezplatno mleli. Prihod samostana je procienjen na 300 for. 2 Godine 1754. bje Petazzi premješten u Karlovac a varaždinskim generalom imenovan Filip grof Guicciardi. Obojica su prije u karlovačkom generalatu službovala, prvi kao pukovnik a drugi kao podpukovnik, pak se već tada nisu slagali, jer je jedan drugoga preteći nastojao, a tu mržnju poveća i to, što je Guicciardi krivio Petazzi-ja, da je potonji uplivao na svog dobrog prijatelja Ljudevita grofa Erdödy-a, te mu ovaj nije dao svoju liepu kćer Henrietu za ženu, kad ju je zaprosio. Nastupiv Guicciardi generaliju, osudjivao je sve uredbe svoga predšastnika i progonio sve štićenike Petazzi-jeve, pak buduć je iza blagoga i ljubeznoga a hrvatskom jeziku vješta Petazzi-ja, došao oholi, osorni i nepristupni Guicciardi, to su svi uzdisali za prijašnjim a mrzili novoga generala. Pravda izmedju Ljubojevića i Mikašinovića još nije bila dovršena, kad je Petazzi ostavio varaždinski generalat, pak je Petazzi izmolio od kraljice, da mu riešenje te pravde ostavi i nakon premještenja, te je u tu svrhu odaslao konjaničkog pukovnika grofa Mittrowszky-a u varaždinski generalat, da iztragu nastavlja. Petazzi je bio sklon Ljubojeviću, koj prem nije bio učen, ali veoma mudar i okretan, te kod krajišnika veoma uvažen, pak ga je već stoga volio što je onako odvažno izvršio zapovjed generalovu prigodom okupacije Marče. Mikašinovića, koj je veoma načitan i lukav bio, k tomu protivnik katoličke vjere a i do svoje nije mnogo držao, jer je opetovano apostatirao, nije volio Petazzi, pak stoga se je punim pravom bojao Mikašinović, da će u pravdi nastradati, dok ju bude rukovodio Petazzi a to tim većma, što su u iztragi krajišnici povoljnije po Ljubojevića izkazivali. Mikašinović izrabljujuć mržnju Guicciardi-jevu proti Petazzi-ju dokazivao je novom generalu, kako je nečastno po njega, da u njegovom generalatu parnicu ovu nastavlja Petazzi, te ljudi drže, da novi general nije sposoban to sam činiti, i nije tako dugo mirovao, 1 Krčelić Annuae str. 115. 2 Tajni Arkiv u Beču Fasc. 254 iz g. 1755 Izviešce maršala grofa Neippcrga.
