VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 152
152 im usliša molbu a ban si imcnova banske časti namjestnikom Ljudevita grofa Erdödy-a. Biskup zagrebački bio je Magjar Franjo Klobusiczky, podban i veliki župan zagrebački i križevački Ivan Rauch, a uz njega bijahu najuplivniji : protonotar Adam Najšić, cksaktor Franjo Kussevich ', podžupan Rafaj i Ivan Bužan. Ovi plemići su u to doba tako moćni i uplivni bili, da ih Krčelić ironički: bogovi Hrvatske nazivlje. Hoteći ovi ugoditi banu i njegov položaj na dvoru učvrstiti, — a uz to i sebe na vlasti uzdržati, podupirali su svojski njegovu nakanu, da se i banska po uzoru ostalih krajina regulira. Banski krajišnici su bili slobodni od robote, desetine, gornicc i svakog poreza, pak su samo u granicah kraljevstva morali ratovati. Istom za banovanja Karla grofa Battyan-a počeli su izvan granice kraljevine vojevati, a regulacijom banske krajine hotjelo se taj abusus potonjih godina uzakoniti. Jasno je, da se je time dala kraljevska milost steći, kada sami plemići traže ono, proti čemu su se njekoč njihovi predji tako očajno borili. Ban posla u Hrvatsku svoga pobočnika podpukovnika Vjenceslava Klecfelda, koj jc pravio propagandu za regulaciju banske krajine, da bude stalno vježbana, sa redovitimi častnici obskrbljena, po njemačkoj komandi izučena. Našav Kleefeld u Zagrebu nesložne plemiće, častohlepne a politički kratkovidne vlastodrzee, započe uman šurovati sa tako zvanimi bogovi Hrvatske, naročito s podbanom, obečavajuć im kraljevske milosti, promaknuća u vojsci njihovim sinovom i rodjakom, upozorujuć ih ne bude li krajina regulirana, da će. im sinovi morati napustiti vojničku službu. 20. srpnja 1749. zaključi konferencija pod predsjedanjem banskog namjestnika, a u prisutnosti biskupa Klobusiczky-a, podbana Ivana Raucha, protonotara Najšića, Josipa Magdića, Ivana Bužana, Josipa Rafaj a, da se banu predloži molba za regulaciju banske krajine, uz uvjet, da Častnikc imenuje ban dogovorno sa stališi, pak da kraljica kao pripomoć za častničke plaće daje godišnjih 34.000 for., jer je Kleefeld uvjeravao vlastodrzee, da će na ove uvjete kraljica rado privoliti. Kraljicu je ta viest vrlo uzradovala, upliv se banov silno pojačao, pak je um ah odredila, da se od banske krajine ustroje dvie pukovnije, svaka po 4000 momaka i šest konjaničkih satnija; štopske častnike imenuje kraljica a ostale ban dogovorno sa stališi; nu u ime častničke plaće ne može dati pripomoći, već treba da se porezom namakne za častničke plaće potrebna svota od 55.432for. Taj odgovor je porazio začetnike toga predloga, nu molba se nije mogla opozvati a da se ban i njegovi doglavnici ne osramote pred prestoljem, tim većma što je kraljica regulaciju već gotovim činom smatrala, te izrazila želju, da joj se već buduće godine prigodom logorskog slavlja u Optuju 2000 reguliranih banskih krajišnika, u njemačkoj komandi uvježbanih, predvede. Ne preosta ino, nego porezi namaknuti novac za častničke plaće. Krčelić, koji sve to opisuje, dodaje: „Novitates has detestabantur singuli, ruptaque hic est illa vêtus animorum Croaticorum concordia, universae subsequae dis1 Imena obiteljih, koje još danas živu pak se starim pravopisom služe, ostavljam ne promienjena, dočim imena izumrlih obiteljih, kao i onih koje nisu izumrle, ali novi pravopis prihvatiše, pišem novim pravopisom. Imena stranih obiteljih pišem onako, kako se u ono doba podpisivahu sami.
