VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 153

sensiones, odia, tumultus descriptiones promanant. Altercationes clamores impossibile est describere. Premebat confinianorum commendantes privari divitiis, ex puncto 8. Transcolapianos novo subjici oneri." Nezadovoljstvo bilo je tim veće i opravdanije, što je ciela ta akcija potekla tek od privatnih konferencija vlastodržaca i njihove svojte, bez privolje kongregacije kraljevstva, pak su se već iza gotova čina magnati i sveštcnstvo toj odredbi protivili. Stoga stranka odana banu izhodi već mjeseca siečnja 1750., dakle još prije sabora stališa i redova, imenovanje i svečano proglašenje častnika regulirane banske krajine. Imenovani bjehu Stjepan barun Patačić pukovnikom, Baltazar Bušić podpukovnikom, Vuk Jellachich i Fridrik Grličić četnici glinske pukovnije, Gjuro Pogledić pukovnikom, Krištof grof Orssich i kanonik Adam barun Patačić podpukovnici, Lacko Plepelić četnikom kostajničke pukovnije. Osim toga bje imenovano 18 kapetana i potrebni broj ostalih častnika. Kapetani postadoše Mijo grof Nadasdy, 14 godišnji sin ugarskog kancelara, a dodieljen mu bje podbanov rodjak Josip Zebić administratorom kumpanije; nadalje Josip grof Erdödy sin banskog namjestnika, koj takodjer dobi administratora Brunu Zaraga. Osim ovih postadoše kapetani Pavao Rauch sin podbana, Krsto Vojković i Stjepan Suvich zetovi podbana, Sigmund Vojković, Nikola Plepelić i Antun Zebić, daljni rodjaci podbana. Njemačku komandu učio je častnike u regnikolarnoj kući iz Beča poslani četnik Antun Szetwitz. U veljači godine 1750. sabrana kongregacija oštro je kritizovala regulaciju krajine i začetnike njene, — al našav se pred gotovim činom ne preosta ino nego votirati momčad i novac. Častničke plaće bjehu snižene od 53.432 for. na 40.000 for., te izabrano popisno povjerenstvo i to predsjednikom Stjepan barun Patačić a prisjednici Ivan Bužan, Juršić, kanonik Cegetek, podžupan Josip Rafaj, aktuarom Antun Bedeković, — za popis komorskih dobara Gjuro Jellachich. Stjepana baruna Patačića skloniše, da se odrekne glinske pukovnije u korist. Adama grofa Battyan-a banovog nećaka, uz obećanje da će prigodom optujskih logora postati generalom, — ali ga prevariše. Skoro zatim posta Ivan Bužan eksaktorom, a podbanu Rauchu donese Adam grof Battyan od kraljice počastan dar, zlatan lanac sa zlatnom kolajnom, uriešenom slikom kraljice u diamantih. Krčelić primjećuje : „Hoc idem (t. j. donum) dominus vicebanus dum primo deferret, observatum est, alios dominos Croatas aegrius tulisse". Još iste godine stigla je u bansku krajinu nova mondura za 2000 momaka, pak pošto ju carski erar nije poklonio, trebalo je na krajišnike tu svotu nametom razporezati. Nesmiljeno utjeravanje nameta, uslied kojeg su radi kratkoće roka morali u bezeienu blago razprodati, razdraži krajišnike, a knezovi im već odprije bijahu biesni, jer ih prigodom imenovanja častnika mimoidjošeStoga poslaše odaslanstvo u Beč, da se prituže kraljici, nu ondje ih okovaše te u Zagreb u zatvor odpremiše. Taj postupak sa odaslanstvom razpali još većma banske krajišnike, te u lipnju g. 1751. bukne buna pod vodstvom svrgnutoga kneza Teodora Kiuga. Kiug je obašav krajinu uputio krajišnike, da ugovorenog dana prisile sve častnike na odlazak iz svojih kumpanijskih sjedišta, pak to je tako mirno provedeno, da se nikojemu častniku ništa dogodilo nije, samo je uslied neo-