VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 8
8 uorum (Acta Hier. IX.), societas Sclauorum Urbis Sancti Jeronimi de regione Campi Martis (Acta Hieronym. XV.). Kao i ostale narodne rimske bratovštine, bijaše hrvatska bratovština ustrojena po pravilima crkvenih bratovština. Na čelu joj je bilo upraviteljstvo, birano od bratima, „officiales societatis" (Acta Hier. IX.). Od ovih su neki vodili upravu gostinjca: „castaldiones et administratores hospitalis Sancti Hieronymi Sclauorum de Urbe" (Acta Hier. XII. i XIII.). U prvom početku, rek bi da bijahu samo dvojica na upravi gostinjca, jer u izpravi 1454. god., dakle za prve godine obstajanja gostinjca, spominju se samo „officialibus societatis et hominum Sclauorum: Georgio Johannis Sclauo, et Petro Spalatino Sclauo" (Acta Hieron. IX.). Ta dvojica imadjahu nadzirati posjede gostinjca, pohadjati poklonike u gostinjcu i izvješćivati o njihovim potrebama, te se zvahu nadzornici, guardiani, kako u izpravi 1466. godine: „hospitalis Sancti Hieronymi — et Jörne de Monacho et Johanni della Stuffa, guardianis dicti hospitalis" (Acta Hieronym. XVIII.). Ne budući do nas dopro prvobitni statut bratovštine, nego onaj rei'ormovani šestnaestoga vieka, nijesmo potanje o ustroju bratovštine obaviešćeni. Po izpravama prvih godina gostinjca je izvjestno svakako to, da su članovi upravljajućega odbora i gostinjca, kao što i bratimi, po narodnosti, izključivo Hrvati, jer se u izpravama naumice naglasuje ta narodnostna karakteristika (Acta Hier. V., IX„ XII., XIII., XV.), bilo obćenito za bratovštinu, bilo pojedince za upravitelje i bratime ponapose. Sa zasnovanjem hrvatskoga gostinjca uzko je skopčano zanimivo pitanje, zašto su Hrvati odabrali pokroviteljem narodnoga hrvatskoga zavoda svetitelja Jeronima? Sam pročelnik zasnovatelja, Jeronim iz Ptuja, u svojoj prošnji papi Nikoli V. na to nam odgovara: „ob patrie sue reverentiam" , t. j. „svojoj domovini na čast". I doista, petnaestoga vieka svi Hrvati bez razlike političkih granica, dapače i oni iz mletačke Dalmacije, tvrdo vjerovahu, da je sv. Jeronim bio Hrvat ne samo po narodnosti, nego dapače da se je rodio V v V u Strigovu u Medjumurju, a u zagrebačkoj biskupiji u uzoj Hrvatskoj. To nam svjedoči Spljećanin Marko Marulić Dalmatinac izrično, kao što i njegov suvremenik Trogiranac, koji sv. Jeronima medju ostalim drže rodjena u Strigovu i „dikom, poštenjem, slavom i svitlom krunom hrvatskoga jezika". (Opazka 2 k br. II. Acta Hieronymiana). Mnienje, da se je sv. Jeronim rodio u Strigovu u Medjumurju, koje pripadaše od vajkada zagrebačkoj biskupiji, održalo se je medju bratimima sv. Jeronima još XVII. vieka, kako nam svjedoči Križanić (Acta Hieron. CIIL, CVIIL). A još danas nije baš na čistu, u kojem li se je predjelu hrvatskih zemalja rodio sv. Jeronim, i koje li narodnosti bijaše. II. Pogled na zemlje zastupane u bratovštini i gostinjcu sv. Jeronima polovinom XV. vieka. Hrvatska bratovština u Rimu i gostinjac sv. Jeronima za prvih dvadeset i pet godina jesu čisto nacijonalna hrvatska ustanova, bez obzira na ikakve političke granice, kao što i ostale onodobne tudjinačke bratovštine i gostinjci u Rimu. To nam jednoglasno potvrdjuju suvremeni izvori, koje ćemo sada da izpitamo sa geografskog i statističkog gledišta ; tako će nam sinuti izvorna slika hrvatske bratovštine u Rimu u pravom svom povjestnom s\jetlu.
