VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 7

7 Započe bratovština odmah oko crkvice podizati kućice za poklonike, te popravljati crkvu.

1 Zato su već bili dobili milodara, a milostivi sunarodnjaci se odsle češće i obilatije sjećaju svoga gostinjca. Naseljeni u Rimu Hrvati bijahu već 1451. godine počeli darivati milodare narodnoj bratovštini. Tako je Katarina Frkuljanka Stjepanova oporučno zapisala deset dukata bratovštini (Acta Hieron. V.), a Senjanin Ivan dva dukata (Acta Hieron. VI.). Čim je pak papa Nikola V. privolio na zasnovanje gostinjca, Martin Petrov iz sv. Križa pokloni 1454. godine gostinjcu više svojih nepokretnina na Marinetti pred vratima Angjelskog kaštela (Acta Hieron. IX.), dok je pak njegov sin Ivan 1462. godine zasnovao bogatu zadužbinu, zapisav bratovštini polovinu svoje kuće kod sv. Sernestrola (Acta Hier. XV.). Isto tako je i Hrvat Stjepan Galeotov 1466. g. zapisao sve svoje zemlje vi Vallinferni kod Vatikana (Acta Hieron. XVII.); te iste je godine Stjepanova udova Marija podarila polovinu svih svojih pokretnina i nepokretnina hrvatskom gostinjcu sv. Jeronima (Acta Hier. XVIII.). Napokon je Vranjanin Jakov Alegretov oporučio 1468. godine hrvatskoj bratovštini vinograd na Marinetti kod Angjelskog kaštela (Acta Hier. XX.). Svi ovi darovatelji hrvatske bratovštine bijahu -— kako ćemo niže potanje vidjeti — iz današnje Hrvatske i Slavonije, izim samoga zadnjega Vranjanina Jakova Alegretova, koji je bio iz mletačke Dalmacije. Tako je 1453. g. zasnovani hrvatski gostinjac sv. Jeronima bio podignut skoro izključivo milodarima zakladatelja, hrvatskih bratima, iz današnje uže Hrvatske. Ne samo da je gostinjac zasnovan dobrovoljnim milodarima i zadužbinama Hrvata, nego takodjer još i njihovom neoporučenom ostavštinom. Papa Kalist III. godine 1458. po prilici, pak njegov nasljednik Pije II. 1461. g., zamoljeni od opravitelja gostinjca, odlučiše, da polovina ostavštine onih Hrvata, što bi bez oporuke i bez bližnje rodbine umrli u Rimu i u rimskom kotaru, pripadne svetojeronimskom gostinjcu (Acta Hier. XII. i XIII.), i tako su prihodi gostinjca znatno ponarasli. Posjedovne izprave Hrvata, nastanjenih u Rimu od 1446. do 1463. godine, koje se nahode u svetojeronimskom arhivu, dokazom su, da se one odnose na spomenute neoporučene ostavštine, kojih je polovina pripala svetojeronimskom gostinjcu, i to: 1446. i 1449. g. kolara Petra Senjanina (Acta Hier. I. III.); 1454. god. Katarine, udovice Petra Pavlova Hrvata (Acta Hier. X.); 1457. g. Stjepana Sriemca (Acta Hier. XL); 1463. g. Katarine, udovice Nikole Kolove de Marganis (Acta Hier. XVI.), Hrvatice, udate za Rimljanina, što je bez uže rodbine neoporučno umrla. Hrvatska bratovština je, bilo navedenim milodarima, bilo nabrojenim neoporučenim ostavštinama, dakle izključivo hrvatskim novcem, popravila crkvicu sv. Marine, prekrstiv ju u onu sv. Jeronima, i do nje dogradila gostinjac. Medjutim uslied sve to jačeg turskog provaljivanja u hrvatske zemlje, broj hrvatskih prišlaca u Rimu je sve to više rastao, te je novi gostinjac bio pretiesan, i odatle potreba, da ga se proširi. A to se pak i izvelo, kao što ćemo kašnje vidjeti (IV. Poglavje). Čim je novi gostinjac zgradjen bio, a crkva popravljena, hrvatska bratovština preniela je svoje sielo iz Svetopetarskoga Predgradja u novi gostinjac, te se po tome i prozva: hrvatska rimska bratovština = societas hominum Scla1 Fanucci, n. dj., kod Ivančica, n. dj. II., 186, br, LXXXVII,