VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 74
74 ona napisana po starijoj privilegium-povelji, ali se nema smatrati točnom kopijom, već izvatkom. 1 Da ovu svoju tvrdnju bolje potkrijepi, pozivlje se pisac i na to, da je i druga neka takva bilješka crpljena iz jednoga privilegija, naime bilješka o dogodjajima g. 1102., koja se nalazi u „Liber Pactorum", i koja da je izvadjena iz rapske listine od god. 11 U. 2 No ova tvrdnja mislim da nije ispravna. U rapskoj se listini veli ovo: 1. Kralj potvrdjuje rapskoj biskupiji njezin teritorij, kako se on može ustanoviti iz darovnica kralja Krijesimira i iz potvrde svjedoka, koje je naveo Pavao, tadanji rapski biskup. 2. Investitura crkava, biskupa i opata ima se obavljati, ne pitajući kralja za savjet. 3. Dalmatinski svećenici uživaju ista prava, kao i ugarski, naime a) oni ne potpadaju pod svjetsku vlast, nego samo pod vlast svojih biskupa i arcidjakona; b) dobivat će desetinu, kao i u Ugarskoj, od koje će deseti dio dobivati pristav kraljev, pristavi biskupovi i biskupov dvorski knez, koji će pobirati desetinu. 4. Povelju potpisuju najprije ugarski biskupi, onda ugarski velikaši i napokon dalmatinski biskupi, a kralj ju svojim pečatom potvrdjuje. Sadržaj je pako bilješci o dogodjajima g. 1102. ovaj: 1. Koloman, došavši k Zadru, držao je sabor, u kojem se vijećalo o uzdržavanju trajne i netaknute slobode Dalmacije, te je kralj ono, što se tu svijećalo, potvrdio prisegom na četiri sveta evandjelja. 2. Kralj je prisegom potvrdio, da ne će nikada ni u čemu prekršiti stare slobode Dalmacije i da im ne će nijednoga biskupa ili glavara dati ili potvrditi, nego koga si oni sami izaberu. 3. Nakon toga se veli, da su prisegli na sv. evandjelja i ugarski biskupi i ugarski velikaši, i to navode se ista imena, koja i u rapskoj listini, ali se ne navode imena dalm. biskupa, nego se veli samo općeno, da su i mnogi drugi prisegli te povlastice, ali si pisac nije dao truda, da dozna njihova imena, ili ako ih je doznao, zaboravio ih je, jer kad bi sva njihova imena htio pobilježiti, ispala bi mu čitulja odviše dugačka. Osim bo kralja, biskupa i većih knezova prisegli su i mnogi satnici, jer onaj, koji je učinio, da se je Dalmacija podložila ugar. kralju, htio je osigurati po mnogim i važnim osobama i sebi, svojim baštinicima i njihovim potomcima staru svoju slobodu. 4. Još se spominje, da je kralj na uspomenu tolike potvrde (t. j. potvrde tako velikih prava) podijelio crkvama tri zlatna križa, na koja je položio prisegu, i to jedan zadarskoj, drugi spljetskoj, a treći rapskoj crkvi. 5. Na sabor pozvao je kralj i plemstvo pokrajine (t. j. Dalmacije, jer je plemstvo iz Hrvatske s njim sklopilo ugovor u Križevcima). 6. Napokon se veli: pošto je tom potvrdom bio mir utvrdjen, kralj obišavši poprijeko cijelu zemlju (t. j. Dalmaciju) vratio se u Ugarsku. Šta imade zajednička u ovim dvjema listinama, da bi mogla biti jedna izvadak druge? Ništa! Kršnjavi razmaknutim tiskom hoće da kaže, da je za1 U ostalom već je Max Büdinger „Ein Buch ungarischer Geschichte", Leipzig 1866. str. 128. op. 2 tvrdio, da je to kopija neke suvremene listine: „Dieses Schriftstück ... ist ohne Zweifel als Kopie eines gleichzeitigen (im kroatischen Interesse aufgenommenen) Aktes anzusehen". 2 Obje je listine priopćio Ivan Kukuljević „Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae", Dio II. Zagreb 1876. str. 5. i 17. i „Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae" Pars I. Zagrabiae 1862. str. 22. i 27. Rapsku je listinu najbolje izdao dr. Iv. pl. Bojnicič u ovom listu, god. I., str. 35.
