VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 73

Iz stanje hrvatske povjesti. " I. Memoriale Tome arcidjakona. — Bilješka o dogodjajima g. 1102. U novije se doba mnogo pisalo o prijepornim pitanjima iz starije hrvatske povjesti. To je svakako pohvalno, da se nastoji razbistriti ili rasvijetliti tamne točke hrvatske povjesti. Naročito je gosp. dr. Izidor Kršnjavi priopćio u ovom časopisu (Godina II. sv. 3. str. 129—169.) raspravu „Prilozi historiji salonitani Tome arcidjakona Spljetskoga", koja se bavi mnogim pitanjima iz starije hrv. povjesti, pa je vrijedno, da se s njome pozabavimo i cijenu joj ispitamo.

1 Razlaganje glave I. „Rukopisi historije salonitane i literatura" (str. 129 do 135.) temeljito je i važno. Rezultat je njegov ovaj. Spljetski je rukopis Tomine historije najstariji, onda dolazi trogirski itd. Spljetski je rukopis pisao ili sam Toma ili ga je dao pisati pod svojim nadzorom; njemu je tudja ruka dodala po Tominoj smrti colophon („Memoriale bonae memoriae domini Tomae quondam archidiaconi Spalatensis etc."), a napokon su mu prišita dva lista pergamene izvan saveza pergamentquaterniona, na kojima se nalaze neke bilješke, medju njima bilješka o tom, kako su Hrvati izabrali Kolomana za hrvatskog kralja („Colomanus filius Vladislavi etc."). Pismo je ove bilješke cursiv XIV. stoljeća, pa zato ona ne potječe od Tome, kako tvrdi RačM? nego od nekoga drugoga, i to od onoga, koji je iz spljetskoga rukopisa prepisao trogirski (codex Garagnin-Fanfogna), jer je u ovomu rukopisu napisana istom rukom ona bilješka pod posebnim napisom „Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae etc." Ova bilješka bude skoro za tim iza postanka trogirskoga kodeksa bez natpisa „Qualiter et cum quo pacto etc." i uz male varijante pridodana spljetskomu izvornomu rukopisu.

3 Makar da ova trogirska „appendicula" prema ovom razlaganju Kršnjavijevu nije od Tome, kako je Rački mislio, zato ona ipak ne gubi svoje cijene, pače važnost joj je još samo porasla time, što je nedvojbeno, da je ona sastavljena na osnovu povelje, kojom Koloman dvanaestorici plemenskih predstavnika podijeljuje neka privilegija, kako to Kršnjavi razlaže u II. glavi: „Naknadna bilješka k historiji salonitanskoj" (str. 135—146.). On tvrdi, da je 1 I u spisu „Iz Dalmacije", Zagreb 1900. dotiče se isti pisac raznih pitanja iz hrvatske povjesti, zato ćemo se prigodice i nanj osvrnuti. 2 „Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srpsku povjest srednjega vijeka. II. Domaći ljeto- i zgodopisi. 3. Toma, arcidjakon spljetski" u „Književniku". God. I. Zagreb 1864. str. 375. 3 I ocjenitelj (valjda sam Bulić) ove Kršnjavijeve rasprave u „Bullettino di areheologia c storia dalmata" Anno XXIII. (1900.) No. 8—9 str. 189. veli, da je pisac dokazao: 1. da je spljetski kodeks salonitanske povjesti najstariji i 2. da je memoriale najprije napisan na trogirskom kodeksu. 6