VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 2
2 kralj Koloman, koji se ovdje zove kraljem (almificus !) Ungarije, Dalmacije i Hrvatske, obladao je, kako je poznato, Zadrom tek 1105., a Gregorije spominje se kao biskup zadarski u spomenicima god. 1105. do 1111. (Kuk. Cod. dipl. II. p. 11. i dalje). Osobito udaraju u oči dvije stvari. Zadrani pjevaju laudes ne samo „Colomanno Ungariae, Dalmatiae et Chroatiae almifico regi", nego takodjer i sinu njegovu: „Stephano cJarissimo regi nostro ..." Zadrani dakle osim Kolomana, kralja Ungarije, Dalmacije i Hrvatske, imadu i svoga kralja, sina Kolomanova i sicilijanske kneginje Busille, kojemu je godine 1105. bilo nekih sedam godina. Nije li Koloman, čim je zavladao Zadrom, svoga sina Stjepana odredio za kralja Dalmacije i Hrvatske, onako po prilici, kako je prije Ladislav povjerio sinovcu svomu Almu kraljevstvo hrvatsko? Nije li se Koloman požurio ustupiti sinu Stjepanu hrvatsko kraljevstvo, samo da ga osigura protiv brata svoga Alma? Svakako stoji, da je još za živa Kolomana sin njegov Stjepan vladao Hrvatskom i Dalmacijom, jer ga Zadrani zovu „svojim kraljem". No Zadrani imadu i svoga kneza, pošto pjevaju laudes takodjer „ Cledin inclyto nostro comiti ..." Tko je taj Cledin? Zadrani su dosad imali samo „priores"", a ne comités ! Već u povelji, kojom je Koloman 1102. potvrdio nakon svoga krunisanja u Belgradu povlastice samostanu sv. Marije u Zadru, spominje se medju svjedocima (družine Kolomanove) i neki „Clodia cornes" (Kukulj. Cod. II. p. 6). Nema nikakve sumnje, da su Cledin i Clodia jedno te isto lice. Koloman je jamačno, obladavši god. 1105. gradom Zadrom, i namjestivši sina Stjepana za kralja Dalmacije i Hrvatske, upravu Zadra kao knezu povjerio pomenutom Cledinu ili Clodii (potonje je sigurno loše prepisano). Po svemu, što sam izložio, može se nagadjati, da redakcija hvalospjeva, kako je zabilježen u evangjelistaru, potječe iz god. 1105., naime iz one godine, kad je Koloman konačno zavladao gradom Zadrom. To bi se dalo potvrditi i jednom izpravom zadarskom, izdanom god. 1105., koje je medjutim samo prepis u jednom registru sačuvan. Tu čitamo, da je rečena izprava izdana u Zadru: „coram Gregorio episcopo et Cesare comité et aliis quam pluribus Ungaris et ciuibus nobilibus et ignobilibus" (Kukulj. Cod. dipl. II. p. 11). Nedvojbeno je u izvorniku stajala sigla C comité, što je prepisač dopunio „C(esare) comité" mjesto „C(ledino) comité". • Na stražnjoj strani kodeksa imade ova pripiska: Ego Cledin per gratiam Dei et jussionem Domini mei Stephani régie (régis) pr inceps hujus provintie et banus, juro super hec sancta quatuor evangelia dans civibus Jadere firmissimam pacem et antiquam illorum dignitatem, remittoque eis ut optant arcem et habitationem
