VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 35
kroz mnogo godina mnoga imanja crkve zagrebačke nalazila u svjetovnim rukama, uslijed česa su slobode podložnika i predialaca znatno stradale. Radi toga sazove biskup glavnu skupštinu predialaca, trgovišta i slobodnih mjesta, te svih pokrajina biskupije u Čazmu, da izpita, što je želio. Na toj skupštini stupe pred biskupa Toma sudac ivanićki sa bivšim sudcima Valentinom Jahićem i Matejom, te ga zamoliše, da im spomenutu povelju biskupa Ivana od god. 1422. potvrdi. To učini biskup Osvaldo poveljom, izdanom u Čazmi 3. decembra 1468. Ovu opet povelju potvrdi biskup zagrebački Luka god. 1501. u Gazmi na dan 21. februara, po što ga za oto zamoliše u ime ivanićke obćine sudac Petar Pećarek i prisežnici Andrija Karasić i Marko Čiljenčić na glavnoj skupštini, koju je biskup držao u Čazmi 3. februara one iste godine. God. 1521. 2amoliše opet Ivanićani zagrebačkog biskupa Simuna Erdoda po svom sudcu Marku Čiljenčiću i sugradjanima svojim Andriji Točkoviću, Benku Tinačiću, Ivanu Petričiću i Martinu Pečikoviću, da im potvrdi gornju povelju biskupa Luke od god. 1501. Ovu molbu iznesoše pred biskupa, kad je držao glavnu skupštinu o sv. trim kraljima. Biskup im uvaži molbu te potvrdi u Čazmi 3. februara 1521. povelju biskupa Luke, sa svim u njoj sadržanim poveljama, izim onog članka u povelji biskupa Eberharda od god. 1404., koji * dozvoljuje Ivanićanu slobodno se izseliti kuda mu drago, makar i u tudju oblast. Ovaj članak biskup Simun preinačuje, te odredjuje, da glasi ovako : „dajemo pako mogućnost svima, koji se hoće preseliti na druge djelove gospoštije naše biskupije, da slobodno po volji rade, dok ne prekorače našu gospoštiju". Dakle dozvoljuje samo preseljivanje unutar svoje oblasti. Povelju biskupa Simuna potvrdiše dalje posebnim pripiskom na istoj zagrebački biskupi: Matija Bruman (bez datuma), biskup i ban hrvatski Juraj Drašković god. 1568., biskup Ivan de Monoslo (Moslavački) g. 1579. i Gašpar Stankovački god. 1590. • Napokon je sve ove povelje potvrdio kralj Leopold I. u Beču 12. marca god. 1660. E. Laszowski.
