VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 23

stvar tvrdeći, da Bona ne posjeduje pravom ona stanovita zemljišta. Slučajno je biskup Mihajlo opet u Zadru, da pohodi Makariju, koji boravi takodjer u Zadru i koji je medju to već dvorski sudac i podban. Bona se poziva na to, da joj je biskup već pred nekoliko godina dao pravo u toj stvari, te ju dao uvesti u posjed po pristavu Drašenu, na što biskup zapovijedi, da ju iz nova uvedu u posjed. — Ova analiza obiju povelja potvrdjuje dakle, da podbanska čast Makarijina pada u god. 1189. Makarija potječe od plemena Monoszlö, koje je većinom naseljeno bilo u križevačkoj, bačkoj, bodroškoj i šomogjskoj županiji (Monoszlö je pomagjareno ime mjesta Moslavina u staroj križevačkoj županiji). Njegov je otac pod kraljem Belom (valjda Slijepim) ubio nekoga neprijateljskoga visokoga časnika, čiju su lješinu njegovi za 100 zlatnih dinara iskupili. Za taj čin dobio je pobjednik od Bele kunovinu moslavinsku. Makarija se pojavljuje, kako smo već vidjeli, 1181., te je već onda u pratni palatinovoj sigurno dostojanstvenik; 1189. on je dvorski sudac i podban. Povelja u „Hazai okmânytâr" VII. 120. od god. 1270. zove ga doduše banom, ali ostali izvori ne znadu ništa o tome. Iza tako dugog vremena nije onaj, koji je izdao dotičnu povelju, više stvar tako točno znac; poznajemo dosta sličnih slučajeva. God. 1193. on je velikim županom solnočkim. Poslije smrti Bele III. vidimo Makariju uz vojvodu Andriju, pa je tako i razumljivo, da ga g. 1198. nalazimo u Hrvatskoj na dvoru Andrijinu medju njegovim dostojanstvenicima, a da se ne spominje služba, koju je vršio. Pošto ga iza godine 1198. više ne susrećemo, moguće je, da jg u to vrijeme umro. — Njegova supruga potjecala je od baranja-šomogjske grane plemena Györ te mu je u miraz donijela svoja baranjska imanja. Medju njegovim potomcima nailazimo na koju to važnu ličnost — ali o tom kasnije. 11. Kalan dg. Bor-Kalan 1190. —1193. f 1218)9. Pleme Kalan, koje je nasljedno sjedilo u baranjskoj županiji, samo je grana plemena Bor, zato najbolje postupamo, ako govorimo o jednom plemenu Bor-Kalan. Pod Gejčom II. spominje se državni dostojanstvenik Kalan, čiji sin je po svoj prilici Kalan, biskup pečujski (1183.—1218.), koga od god. 1190.—1193. nalazimo upraviteljem i banom Dalmacije i Hrvatske, a koji potječe iz plemena Bor-Kalan. Iz povijesti njegove obitelji treba istaknuti, da se njegova sestra udala za Pankraca dg. Csanâd (pradjeda obitelji Telegdi), koji se spominje g. 1247., sina bana Klimenta, te je svome suprugu donijela kao miraz mjesto Kâlântelek (u temeškoj županiji). 12. Dominik dg. Miskćcz 1194.—1195. Ovdje nam je opaziti, da „Miskćcz" isto znači Što i Miskolcz, te je ovo pleme u županiji boršodskoj nasljedno nastanjeno. I nije njegova supruga Grkinja, već mati njegove snahe, pošto ova god. 1231. medju svojim dragocjenostima spominje jednu, koju joj njena mati iz Grčke donijela. Borš ili bolje Barš dosta se često nalazi u ugarskim poveljama, tako, da nije vjerojatno, da bi se u tome imenu imalo tražiti slavensko ime Boris. 13. Andrija dg. Kâdâr-Kâlosz 1198. Klaić citira četiri povelje, koje ovoga bana od god. 1198. spominju. Ali ga i Fejér II. 320. ima u toj godini pod „Bano existente Andreti". Ustanovljenje obitelji njegove osobito je zanimljiv komad genealogije, te se može u slijedećim kratkim crtama orisati.