VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 24

24 Iz papina lista od god. 1208.

1 vidi se, da je bana Andrije sin Andronik imao posjed svoj u vesprimskoj biskupiji, inače ne bi papa vesprimskomu biskupu i bakonjskomu opatu povjerio, da urede pitanja o tom posjedu. God. 1248. na 20. listopada nalazimo Andrijina sina Andronika dg. Kâdâr-Kâlosz. Taj Andronik već je prije od Bele IV. dobio blizu madžarske granice mjesta Pokoj i Pruzlom, koja su spadala gradu Zagorju (Krapina?), za to, da se ova jako eksponirana točka može dobro braniti. Ali Andronik je u svoje vrijeme propustio, da si za ovo darovanje pribavi kraljevsku povelju, jer je mislio, da će svoje vlasničko pravo moći braniti protiv svakoga tudjega napadaja vlastitom moći i bez dokumentarnih dokaza. Nu kad je kasnije kraljevsko jedno istražno povjerenstvo stalo vraćati dobra, koja su nezakonito otudjena od grada Zagorja, izašlo je, da Andrija nema nikakve kraljevske darovnice, te da se s toga mora na Belu obratiti, koji mu je tad priznajući zasluge njegove, što ih je stekao u Primorju, na rečeni dan potvrdio posjed obiju mjesta. Iz opisa medja vidi se, da su oba posjeda bila blizu Križanca u današnjoj varaždinskoj županiji, te je Pruzlom svakako istovjetan sa Prišlinom u istoj županiji, a na štajerskoj granici. Nadalje nalazimo u šomogjskoj županiji, koja je pripadala vesprimskoj biskupiji, mjesta Kâdârkut i Kalćzfalva, koje potonje se spominje u 14. vijeku, a u vesprimskoj županiji poznamo Kâdârta i Kaluz, koje još g. 1507. postoji. Pošto ali po spomenutom papinskom pismu Andronikovog oca Andriju zovu komesom šomogjskim, to je jasno, da pleme Kâdâr-Kâlosz ima svoje ime da zahvali mjestima šomogjskim i da je imalo svoja dobra u šomogjskoj županiji, što naravno stoji u savezu sa banstvom Andrije i varaždinskim posjedima njegova sina. Što se pak napose bana Andrije tiče, treba da opazimo, da je po svoj prilici istovjetan s onim Andrijom, velikim županom šoprunskim, koga poznajemo godine 1192.—1194. Iza smrti Bele III. nalazimo ga samo kao pristašu hercega Andrije na njegovu dvoru u Slavoniji. Ali vrijeme, kad je u šomogjskoj županiji županovao, ne možemo, da opredijelimo. Klaićevo mnijenje, da je taj Andrija onaj ban Adrijan, koji se spominje god. 1200. u nekom preslušanju svjedoka, lahko je moguće, pošto svjedok naročito spominje, da je Adrijan prije bio banom, a porijeklom da je Madžar. Od Andronika poznati su nam sinovi Aleksandar, Lovro, Nikola i Luka, koji su god. 1270. od Stjepana V. dobili potvrdu za gorespomenuta dva dobra u Zagorju. 14. Nikola (dg. Szâty) 1199. Za vrijeme kralja Emerika nalazimo pod palatinom Matyom (Matijom) nekoga Nikolu velikim županom šoprunskim; god. 1199. pod istim je palatinom veliki župan zaladske županije i ban slavonski, dočim Cepan (Stjepan?) dg. Györ preuzimlje upravu šoprunske županije. Ali Maty predje u stranku hercega Andrije, na što ga Emerik još god. 1199. sa nekojim drugim članovima svoje vlade otpusti od službe, te imenuje palatinom Miku (= Mihajla). Tako se desi, da nalazimo Matyu i Nikolu još god. 1199. uz Andriju u Slavoniji. Sto tamo Nikolu nazivlju banom god. 1199. i 1200., ne treba, da na to dovodimo, da je iza kako je otpušten bio, možda od Andrije dobio bansku čast, jer vidimo, da je Emerik odmah, kako je otpustio Matya 1 Original u madžarskom državnom arkivu.