VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 267

267 florenorum Hungarorum inscribendum et obpignorandum duximus, ea lege et conditione, quod quando Nos eam summam pecuniarum, pro quibus predicta castra et antea et nunc inscripsimus, eidem aut heredibus suis persolvemur, teneantur nobis predictum Castrum Medwewar, ac etiam prefatum Castellum Rokonok cum suis pertinentiis sine ulla difficultate remittere et resignare. Immo inscribimus et obpignoramus harum nostrarum vigore et testimonio litterarum mediantc. Datum in Arce nostra Regia Präge die vigesimo Mensis July, Anno domini Millesimo Quingentesimo vigesimo octavo. Regnorum vero nostrorum secundo. Ferdinandus m. p. L. S. Nicolaus Olah Secretarius etc. Iz zbirke g. c. i kr. majora u m. Mihajla pl. Novakovića u Beču. Vjekoslav Klaić mladji. l/ Tito barun Karger. U našem zemalj. arkivu, u odjelu „Armales", čuva se barunska diploma Tita Kargera, koju je nedavno isti arkiv primio u pohranu od kr. sudbenog stola u Zagrebu. Kad se usčita ovo ime, ne bi se reklo, da je to ime muža, koji u povjesti krune sv. Stjepana zaprema odlično mjesto. Tito Karger bijaše porijetlom za cijelo Sas, a rodio se je god. 1808. u Repsu u Erdelju. 9, travnja 1831. stupio je u auditorijat. Služio je u više garnizona, kod pješadije i mornarice, gdje je god. 1853. postao auditor-majorom u Zadru. Kako je poznato, zakopao je Bartol Szemere, madžarski ministar izvanjskih posala, god. 1849. krunu ugarsku ispod brda Aliona, izmedju Oršove i Cerne nedaleko Dunava, a na medji Srbije i Vlaške. Pošto je samo on to znao, nije se dugo moglo ući u trag kruni. Svojemu sumišljeniku, grofu Kazimiru Batthyanu, povjerio je Szemere ovu tajnu u Vidinu, a kasnije pripovijedao je to isto u Parizu grofu Ladislavu Telekiju. Misli se, da je Batthyan ovu tajnu izdao. God. 1850. povjereno je Titu Kargem, da krunu sv. Stjepana traži oko Oršove. Karger se dade na posao, te je upravo neumorno tražio. Dne 8. rujna 1853. u 8 sati u jutro našao je Karger krunu, koja se je s ostalim insignijama nalazila u željeznoj škrinji, u kojoj se od davnine čuva. Sve bijaše dobro sačuvano i kruna i jabuka i žezlo, jedino mač bijaše nešto zahrdjao, a plašt vlažan. Škrinja s insignijama bila je tri stope duboko pod zemljom zakopana i to kod ceste, koji vodi od Oršove prema mlinu Vodica. Pošto je Karger time stekao velike zasluge, podijeli mu kralj Franjo Josip u Olomucu izdanom poveljom 21. rujna g. 1853. mali krst reda sv. Stjepana

1

. Slijedeće godine 1854. 7. veljače izdao je kralj Franjo Josip u Beču povelju, kojom se Titu Kargeru podieljuje austrijski barunat i barunski grb. U toj se povelji navode zasluge Kargerove i točno opisuje, kako je isti našao krunu sv. Stjepana. Uspomenu na ove zasluge nalazimo već u samom podijeljenom mu grbu, u kojem se vidi kruna sv. Stjepana. Grb je slijedeći: Uspravni štit, u kojem je popreko položena crvena greda, na kojoj je kruna sv. Stjepana. Odozgor se vidi zeleno tlo sa dva drva, zadak je nebo; odozdo je u polju voda. Na štitu je kaciga, na kojoj je kruna; na kruni dva crna krila, a medju ovima patriarhalni križ kraljevine Ugarske. Plašt je desno bijel i crven, lijevo bijel i zelen. E. Laszowski. 1 Izvornik takodjer u kr. zemaljskom arkivu.