VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 21

21 Valjda je sin ovoga Ampuda onaj comes Ampudin, koji se godine 1162. pod Stjepanom III. javlja,

1 te je već onda mogao biti banom slavonskim. Godine 1164. sigurno je, da je ban; isto tako i god. 1167. U poveljama spominje se naročito banom samo još god. 1171., ali ga još i kasnije nalazimo u toj časti, u koliko znamo, daje kao ban god. 1176. bio zajedno sa erdeljskim vojvodom Leustahom vodja one ugarske vojske, koja je uz grčku žestoko sudjelovala u bitci kod Myriokephalona proti sultanu od Ikoniuma ;

2 ali to je i zadnja vijest, koju o njemu imamo. Njegov sin — koji je bez sumnje istovjetan s Ampudinom, velikim županom solnočkim, koga nalazimo godine 1199. —• imao je za ženu, sudeći po listu što ga je Bertold, markgrof istarski iz obitelji Andechs-Meran, pisao opatu Ruprehtu od Tegernsee-a, kćer toga Bertolda, a to bi moglo razjasniti, zašto unuka bana Ampoda Dionysa spominju, da je po materi u rodu Jolanti, kćeri Andrije II., pošto je prva supruga Andrije II., Gertruda, bila unuka spomenutog Bertolda.

3 Od njegovih unuka razabiremo točno braću Dionysa (palatina g. 1228. i 1235.), Mihajla i Lovru, od kojih je potonji postao velikim županom dviju hrvatskih županija.* 7a. (Maurus 1181.). Toga Mavru, koga ponajprije moramo smatrati né banom, već kraljevim izvanrednim poslanikom, odnosno upraviteljem za primorsku okolicu, držim članom doseljenog plemena Györ (Jeur), iz koga se tekom godina izlučile obitelji: Gyulay, Dersffy, Imrefi, Dancsfi de Szerdahely, Ûvâri i dr., koje su sve imale dobra svoja u staroj Slavoniji i bili u tijesnom saobraŠtaju s ovim krajevima. Ovaj Mavro, sin Stjepana, je brat palatinâ Cepana i Botha, zatim koločkoga nadbiskupa Saula (f 1202.) te onog Aleksandra, koji se odlikovao god. 1202. proti Bugarima. Godine 1193. posjeduje imanje Besenyö u Šomogjskoj županiji. Godine 1208. nije više u životu. Njegov sin Stjepan nastavlja obitelj, koju poslije zastupaju gospoda od Ovâra, Kéménda i Gyule.

5 8. Dionysius 1181.—1183. Ovaj Dioniz, kojega istom godine 1181. za stalno vidimo banom, već je davno prije bio znamenit. Nećemo tvrditi, da je istovjetan s velmožom Dionizem, koji djeluje već godine 1136.—1146. Bio je to valjda njegov otac. Ali nema sumnje, pošto ga malo poslije upoznajemo kao velikoga župana bačkoga, da se već god. 1162. medju dostojanstvenicima Stjepana III. kao komes pojavljuje.

6 Malo iza 19. lipnja 1163. proglaŠuje Stjepan nekoga Botoša, sina Gabova, prostim obveze službovanja prema koločkoj biskupiji, te mu podijeljuje posjed, kod čega izrično naglašuje, da mu je toga Botoša još njegov otac Gejča II. posredovanjem komeša Dioniza pridijelio u službu.

7 1 Sopronmegyei okmânytâr I. 2. 2 Hazai okmânytâr VII. 20. vrijeme označuje Pauler 1. c. 420. 3 Pobliže o toj stvari, koja još nije posve razjašnjena, vidi „Turul" godište 1895. str. 92—93. O Dionysu, koji se s Jolantom u Aragoniju preselio, i o njegovim potomcima vrlo zanimljivo piše dr. Thallöczy u godištu 1897. „Szazadok" str. 587-590. 4 O njemu drugom sgodom u ovom listu. 5 Prispodobi o tome „Turul", 1899. str. 120- 128. 6 Sopronmegyei okmânytâr I. 2. 7 Hazai okmânytâr VI. 3. Povelja nema datuma; ali pošto Stjepan u njoj spominje bitku kod Stolnog Biograda od 19. lipnja 1163., valja da je malo kasnije izdana.