VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 20

20 Iz života bana Ape poznato je, da je darivao opatiji, koja postoji u Kavi u peštanskoj županiji, nekoja zemljišta u njenoj blizini.

1 Ova okolnost vodi do upoznavanja njegovih potomaka. Unuk nekadanjega bana Ape: Sobjeslavov sin, comes Petar, prepušta god. 1244. svoje dobro Révisée u županiji Ung svojoj kćeri, supruzi Jaka dg. Kaplyon (praoca obitelji Sztârai); god. 1248.—1249. spominje se njegova supruga Agneza, kći Petrova ; uz Katarinu, suprugu spomenutoga Jaka, ima on i kćer Petronelu, suprugu Filipa, velikoga župana piliškoga; njegov se brat zove Gothard. Na 10. prosinca 1258. Petar nije više u životu. Nije na taj dan u životu ni Petronela, koja je te godine medju ostalima ostavila svoj dio patronata nad samostanom u Kavi, što joj je pripao kao očinstvo, sinovima svoje sestre. Njena mati potvrdila je tad oporuku. Dobivamo time ovo rodoslovlje: (Apa 1108.) Ban Apa Stjepan 1150.—1158. oko 1158. Sobjeslav. Petar Gothard 1244.—1249. oko 1250. supruga : Petrova kći Agneza 1248.—1258. Katarina Petronela 1244. f 1258. suprug : Jâkô de supruga Filipa vel. Nagymihâly dg. Ka- župana piliškoga. plony. Okolnost, da je Petronela dobila u ime očinstva patronat od Kave, govori za to, da je Sobjeslav bio sin, a ne zet bana Ape. Pošto imena Sobjeslav, Petar i Gothard često nalazimo u članova plemena Ludâny, koje se iz Češke doselilo, a posjede svoje većinom imalo u njitranskoj županiji, moguće je, da je i ban Apa, čija su dobra takodjer većim dijelom bila u sjevero-istočnom kraju Ugarske, gdje su najviše Slaveni obitavali, bio odvjetak ovoga plemena. — Pošto su iza njega bili još dva bana Ape, zovemo ga Apa I. 7. Ampudin (Ampod) 1164.—i 176. Medju velikašima sakupljenim na ostrogonskom saboru godine 1136., pred kojima je medju ostalima pomenuti Martin (pokrovitelj čatarskoga samostana) svoja dobra podijelio sa rodjacima, nalazi se i neki „Anprud", što je po svoj prilici iskrivljeno ime „Ampud". gdje se nalaze prilozi za tu tvrdnju, poziva se na to, da je Lukin brat, koga izvori jednom zovu Albanus, drugi put Alanus, oko god. 1161. kardinalu Petru dao konja i t. d. „Pod Albanusom", nastavlja, „može se naslutiti ban Aba (poUo i Aba vrijedi za Alba"). 1 Fejér IX. 7., 657.