VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 11

Na pitanje tko je okrunio Karla Roberta, veoma je lasno odgovoriti. Papa Bonifacije VIII. u jednoj listini od 17. oktobra 1301. kaže ovako: „magnificus vir Carolus, nepos carissimi in Christo filii nostri Caroli, Siciliae regis illustris, per dilectum filium Strigoniensem electum et administratorem, auctoritate nostra in spiritualibus et temporalibus Strigoniensis ecclesie constitutum, in eiusdem regni Hungarie Regem fuisset antea coronatus" .

x Dakle izvan svake je sumnje, da je taj važni čin obavio izabrani ostrogonski nadbiskup Grgur, koji se joŠ za živa Andrije III. Mlečanina iztiče, kao odlučan pristaša mladog Anžuvinca. Pitanje glede mjesta rasčišćuju papinske listine. Dne 31. maja 1303. piše zaštitnik Karla Roberta, papa Bonifacije VIII. češkom kralju Vaclavu IL: ,,Nobilis vir Carolus .... regnum ipsum (sc. Hungarie) in parte non modica ex persona iam dicte sue paterne ' avie possidebat et possidet, de quo eciam in Strigoniensi Ecclesia, iuxta ritum antiquum Ungarie per personam idoneam regale susceperat diadema"

? a to onda istim riečima opetuje i papa Klement V. dne 10. augusta 1307.

8 Prema tome dakle je krunitba obavljena u Ostrogonu u stolnoj crkvi. Nema nikakova razloga uzeti, da je papa Bonifacije VIII. grieškom zamienio mjesto (naime Ostrogon) sa ličnošću, koja je Karla Roberta okrunila (naime s nadbiskupom ostrogonskim Grgurom), jer papa se osobito živo zauzimao i zanimao za svaki korak mladog Anžuvinca, naročito poslije smrti Andrije Mlečanina, dapače već dne 13. maja 1301. odpremio u Ugarsku posebnog legata kardinala Nikolu,* koji ga je o svem mogao točno izviestiti, a upravo na tog legata upravio je dne 17. oktobra 1301. ono pismo, gdje kaže, da je Karla Roberta okrunio izabrani nadbiskup ostrogonski.

6 Konačno valja i to uvažiti, da bi to bio jedini, bar nama poznati slučaj, gdje se u papinskoj originalnoj listini, nalazi tako krupna pogrješka, koju dapače onda i Klemens V. ponavlja.

6 1 Fejér: o. c. pg. 61. 2 o. c. pg. 123. 3 o. c. pg. 208. 4 o. c. pg. 54—57. 5 Sto svakako svjedoči, da je papa bio točno ubavješten o krunitbi Karla Roberta i o svim detaljima iste. 6 Pošto je Karlo Robert dakle okrunjen u Ostrogonu, to je samo po sebi jasno, da se to nije moglo zgoditi prije smrti Andrije III. Mlečanina, tim većma, što se ovaj upravo čitavu godinu 1300. i još dan pred smrt svoju (13. januara 1301.) nalazio u tom gradu. Ali to nam ujedno i pokazuje, da Karlo Robert nije ni pošao iz dalmatinske Hrvatske prije toga vremena, jer, kako znamo, još sredinom decembra 1300. nalazio se ondje. Sta više, dne 19. siečnja 1301. izdaje sicilski kralj Karlo II. listinu, kojom jamči za sigurnost „Pauli bani Croatorum, qui sicut nuper accepimus, Romam peregrine venire disposuit". (Makušev: Rad 18. pg. 224). Prema toj listini ili nije ban Pavao pratio Karla Roberta do Zagreba, jer se spremao u Rim na hodočašće, ili (što nam je vjerojatnije obzirom na savremenu viest Mihe Madijeva) on je pratio mladog Anžuvinca, dašto jer je odustao od svog rimskog puta, ali tek onda, kad se saznala viest o nenadanoj smrti kralja Andrije III. Mlečanina. S toga Karlo Robert nije mogao krenuti iz dalmatinske Hrvatske prije početka februara 1301., a kad pomislimo na zimsko doba, što je ipak brzom napredovanju smetalo, onda možemo nekom većom vjerojatnošću uztvrditi, da je Karlova krunitba uzsliedila u martu 1301. Svakako valja još i neku važnost pokloniti riečima Karla Roberta u listini od 20, marta 1310,, kojima jasno iztiče,