VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 12

12 S ovim našim rezultatom, postignutim lih na osnovu savremenih vjerodostojnih listina, slaže se potpunoma i jedna savremena austrijska kronika; u njoj se čita: „Eodem anno (1300.) mortuus est Andreas rex Ungarie sine heredibus et Bonifacius papa deputavit pro rege ibidem nepotem Karoli quondam regis Sicilie, natum ex filia Rudolf! quondam Romani regis, qui etiam anno sequenti (1301.) est in Strigonia coronatus.

1 Ovo podudaranje izmedju salcburžkih anala i papinske listine od velike je važnosti, jer treba znati, da i ljetopisac i papa samostalno daju svoje viesti, pa tako o kakvom prepisivanju ne može biti ni govora. Oni naši pisci, Što misle, da je papa Bonifacije VIII. zabunom napisao, da se Karlo- Robert okrunio u Ostrogonu, moraju sada konzekventno takovu zabunu i kod salcburžkog analiste predpostaviti, a to, mislimo, bilo bi i odviše smjelo, da ne kažemo smiešno. Pitanje je sada, kakovom se krunom okrunio Karlo Robert. Na to pitanje nije moguće potpunom sigurnošću odgovoriti ; tek se može izreći slutnja prema smislu jedne listine. Dne 31. jula 1305. izdade ostrogonski nadbiskup Toma jednu listinu, kojom izopćuje iz crkve nasilne Nćmetujvarce, inače redovito zvane Güsingovce,

2 sinove Henrika bana. Nadbiskup Toma najprije piše ovako : „Dudum profecto magister Johannes, filius quondam Henrici bani, qui Ecclesiam nostram Strigoniensem et Castrum, ac municiones, vivente adhuc felicis recordacionis domino Gregorio electo Strigoniense, temerarius occupavit", a onda opet na drugom mjestu u istoj listini kaže: „Ipsisque (naime filiis Henrici bani) Boemie Régi filioque eius prefato et ministris eorundem predictum Regnum Ungarie, potissime Strigoniensem Ecclesiam occupanhbus, invadentibus, usurpantibus, detinentibus, spoliantibus, devastantibus, Regnicolasque capientibus et in eorum captivitate ducentibus, coronamque sanctam beati Regis Stephani, ipsius utique Regni lugubris gloriam et honorem, cum ceteris pertinentibus ad eandem Regalibus insigniis in Boemiam asportantibus, consilium et auxilium prestantes".

3 Magister Ivan zauzeo je Ostrogon u maju ili junu 1301., svakako nešto prije dolazka češkog kraljevića Vaclava u Ugarsku, ali nipošto odmah iza smrti Andrije III. (14. januara 1301.).

4 Glavni razlog, što je naveo magistra Ivana da ga je priestol patrio po baštinskom pravu poslije Andrijine smrti (cum post mortem regis Andrée felicis recordacionis nostri carissimi patruelis, regnum H ungarie nobis debilum jure et or dine geniture adiissemus. Ap. Nagy o. c. pg. 196), jer inače Anžuvinci nisu priznavali Andriju za zakonitog kralja, već nametnikom. 1 Annalium Salisbur

gensium continuatio Weichardi de Polhaim. Per Iz: Mon. Germ. hist. Scriptores vol. IX. pg. 815. Istim riečima donosi tu viest i Annales Hcrmani Altahensis, continuatio Ratisbonensis o. c. vol. XVII. pg. 420. Sto se ljetopisac buni u godini smrti Andrijine (1300. mjesto 1301.) nije od važnosti, jer kod te viesti bitno je: I. da je Karlo Robert okrunjen tek poslije smrti Andrijine i 2. da je to bilo u Ostrogonu. Sto je pisac pogriešio u godini, daje se lasno protumačiti time, jer je pisao tek nešto poslije 1309., pošto kaže, da je Karlo Robert unuk pokojnog sicilskog kralja Karla II. (f 1309.); a od nekog je upliva na njegovo pamćenje bilo i to, da se Andrijina smrt dogodila odmah početkom godine 1301., naime 14. januara. 2 Wertner: Ausländische Geschlechter in Ungarn. III. Die Herren von Güssing. „Adler" Neue Folge vol. IV. Wien 1894. pg. 52—88. 3 Fejér: o. c. pg. 184 i 187—188. 4 Prigovaralo se još ostrogonskoj krunitbi, da nije mogla biti obavljena 1301., jer taj je grad odmah poslije smrti Andrije III. Mlečanina, pao u ruke magistru Ivanu,