VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 150

150 §. IV. Insignia regn. Croatiae, Dalmatiae, Sclavoniae etc. Najprije opisuje grb dalmatinski, za koji veli, da potiče od kralja Zvonimira (Zolomerius)

! Za grb Slavonije (olim Savia Pannonia) veli : u zelenom štitu tri biela psa ! Opisuje dalje grbove Bosne, Srbije, Bugarske, Galicije, Lodomerije i Kumanije, Neki od ovih su skroz pogriešni. Napokon §. V. Commentatio in typum, qui gentilitii scuti habitum oculo exhibet. K ovom pripada dodana tabla. Premda ovo djelce imade bitnih pogriešaka u pogledu heraldičke determinacije, te krivih nazora o pojedinim opisanim grbovima, to je uza sve to veoma zanimljivo. Pisac kao da nije ni poznavao Vitezovićevu Stemmatografiju, kojom da se je služio — premda je i ova u mnogom pogriešna — ne bi bio zapao u teške pogrieške, a naročito kod opisa grbova pojedinih zemalja (dio I. §. IV.). E. Laszoivski. \J Imanja virovitičke županije od vremena oslobodjenja Slavonije do god. 1766. (Nastavak B.). Almas (1 posjed). Godine 1702. predan je ovaj posjed po dvorskom povjerenstvu, kojim upravljaše Caraffa, o. misionarima družbe Isusove, u svrhu uzdržavanja na uživanje. S njime dana im je i godišnja desetina, koja se je na tom imanju ubirala. Ova bi im imala biti na mjesto plaće godišnje u iznosu od 196 for. Bukovica (1 posjed). Do godine 1748. bijaše to vojnički posjed narodne vojske (haydonicalis possessio), te je držan za kr. fiskus. Rečene god. 1748. darova ga kraljica Marija Terezija Antunu Spišiću Japranskom, bilježniku županije virovitičke i njegovom potomstvu: muškom za uvijeke (perennali et cum omni iure regio), a ženskom potomstvu samo pod zapis od 3126 for. 38 nč. Cepin (1 posjed). Bijaše to posjed vojnički, te je godine 1751. 16. oktobra po grofu Gaisrugku, generalu poljskog topničtva predan (resigniran) jurisdikciji komorskoj. Odpisom kr. ugarske dvorske komore od 17. januara g. 1765. darovano je to imanje po kraljici Mariji Tereziji Ivanu Kapistranu Adamoviću, kr. savjetniku i podžupanu virovitičke županije za njegove vjerne službe i zasluge. Darovano je i njegovom potomstvu: muškom za uvjeke, ženskom pako samo je zapisano pod svotu od 26.000 for. Iste god. 1765. 30. januara uveden je Ivan Kap. Adamović u posjed ovoga imanja. Dalj (1 trgovište i 3 posjeda). God. 1706. 15. jula zapiše to imanje kralj Josip I. grčko-istočnom patrijarhi Arzeniju Crnojeviću kao odštetu za 38.000 for., koje je ovaj godine 1698. predujmio bio kr. eraru. Poslije smrti Crnojevićeve i njegovoga nasljednika metropolite Isajije Djakovića, potvrdi ovo darovanje kralj Josip I. g. 1708. 10. augusta nasljedniku ovih Stjepanu Metojaču, a zatim g. 1711. 7. septembra Krstu Mitroviću, a g. 1713. 31. jula potvrdi to kralj Karlo III. Vinku Popoviću; god. 1729. 20. februara Mojsiji Petroviću; 5. februara godine 1732. Vinku Joanoviću. Godine 1741. 5. decembra potvrdi kraljica Marija Terezija taj zapis patrijarhi Arseniju Joanoviću i narodu „Ilirskom" („et nationi Illyricae"); god. 1748. 21. decembra i 25. januara 1749. Isajiji Antonoviću. Iste god. 1749. 2. februara umre Antonović, a njegovim je nasljednikom izabran i 25. jula 1749. potvrdjen Pavao Nenadović, kojemu kraljica Marija Terezija darova to imanje 30. marta godine 1750. Isti metropolita uveden je u posjed tog imanja po slavonskom povjerenstvu 13. jula 1750. Djakovo (1 trgovište i 44 posjeda). Ovo je imanje bilo god. 1650. 4. septembra po kralju Ferdinandu III. darovano bosanskomu biskupu Marinu Maraviću, koj je naslijedio Tomu Marnavića na biskupskoj stolici. Godine 1704. 28. jula darovano je po kralju Leopoldu I. biskupu Jurju Patačiću, barunu od Zajezde. God. 1717. 14. januara opet darova to imanje kralj Karlo III. biskupu Petru Bakicu de Lack, a godine 1749. 5. augusta darova to kraljica Marija Terezija biskupu Franji Thauzyu, a kad je ovaj pošao zasjesti biskupsku stolicu u Zagrebu, darova kraljica to imanje biskupu Josipu Antunu Cioliću godine 1751.