VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 151

151 Erdut (3 posjeda i 3 predija). To imanje darova godine 1730. 23. februara kralj Karlo 111. komorskom savjetniku Ivanu Krstitelju barunu de Zuana: muškom potomstvu za uvjeke, ženskom pod zapis od 15.000 for. Kad je barun Zuana umro, proda godine 1747. udova njegova to imanje ugarskom palatinu grofu Ivanu Palfiju od Erdöda za 30.000 for. Osijek (3 varoši). Gornji, donji i nutarnji grad. Upravlja njime komora, Našice (1 trgovište, 10 posjeda i 3 predija). Po komori bijaše procijenjeno to imanje na 29.506 for. 30 nč. To imanje držao je isprva pukovnik i zapovjednik brodski Ivan Ferdinand Kyba, barun od Kinsfelda. Pošto pako ovaj nije ispunio ugovor, i jer je umro bez potomstva, zapisa kralj Leopold I. to imanje „titulo gratiali" godine 1703. 5. novembra Katarini grofici Caraffa, rodjenoj grofici de Cordoua pod svotu od 40.000 for. Kad je njoj isplaćen zapis, dodje ovo imanje godine 1708. 30. septembra opet u ruke kr. fiska. Godine 1723. 29. oktobra darova kralj Karlo III. to imanje knezu rimske države Franji Antunu Lampergu : muškom potomstvu za uvjeke, a ženskom pod zapis od 27.328 for. 40 nč. Knez Lamperg proda Našice godine 1726. 20. maja generalu-podmaršalu i zapovjedniku osječkom Antunu pl. Odayeru za 20.000 for., a kad je ovaj umro proda njegova udovica rodjena Trurmann rečeno imanje godine 1734. 3. augusta za 18.000 for. Josipu i Ignjatu barunima Pejačević. Orahovica (1 trgovište, 21 posjed i 14 predija). Ovo se je imanje dijelilo na dvoje, na Feričance i Orahovicu. Godine 1722. 12. decembra darova kralj Karlo III. to imanje podmaršalu grofu Gašparu de Cordoua, i god. 1723. 28. maja savjetniku ratnoga vijeća Franji Anselmu barunu Fleischmannu : muškom potomstvu za uvjeke, a ženskom „titulo gratiae" pod zapis od 40.000 for. God. 1730. 1. novembra i 1731. 5. septembra prodaše ova dvojica to imanje za 34.000 for. porodici baruna Pejačevića. Pejačevići pako prodaše to godine 1742. konjaničkom kapetanu Dmitru Mihaloviću za 35.000 for. Godine 1765. držao je to imanje Ivan Mihalović, sin Dmitra, po vjeri katolik, a po službi poručnik. Retfaln (1 posjed). Od kako je Slavonija oslobodjena, upravljaše komora tim imanjem. God. 1750. 23. januara darova kralj Karlo III. ovo imanje Marku Aleksandru barunu Pejačeviću i njegovim rodjacima (fratribus congenerationalibus) Josipu, Henriku i Ignjatu barunima Pejačević: muškom potomstvu za uvjeke, ženskom pako pod zapis od 12.500 for. Valpovo (3 trgovišta, 4 posjeda i 5 predija). Po komori bilo je to imanje procijenjeno na 36.480 for. God. 1721. 31. decembra darova kralj Karlo III. Valpovo Petru Antunu Hilleprandu barunu Prandau-u, savjetniku bečke dvorske komore i podpredsjedniku iste, za velike zasluge i predujmljenu svotu od 100.000 for.: muškom potomstvu za uvjeke, ženskom pako pod zapis od 36.480 for. Godine pako 1726. 18. marta darova kralj to imanje za uvjeke i ženskom potomstvu Prandau-ovom, koje je milošću kralja zadobilo prava muških potomaka. God. 1749. 13. novembra izda kraljica Marija Terezija vrhu tog imanja darovnicu, kojom to darova za uvjeke rečenomu Prandau-u i njegovim obim kćerima i njih muškom potomstvu, s pravom slobodne raspoložbe, ne samo za ovo imanje, već i za sva druga, koja bi stekli u buduće. U posjed toga uvedeni su obdareni uslied naloga od 28. novembra iste godine, dne 25. i slijedećih dana juna god. 1750.; kao kraljevski povjerenik bio je kod uvadjanja Marko Alexander barun Pejačević, a sa strane kaptola srijemskoga, koji je uvod obavljao, prisustvovaše Josip Givović prepošt pećuvski i pomoćnik biskupije srijemske. Virovitica (1 trgovište, 23 posjeda). God. 1726. 20. maja darova kralj Karlo III. to imanje knezu rimske države Josipu Folcku de Cordoua, muškom potomstvu za uvjeke, ženskom pako pod zapis od 40.000 for. God. 1726. 29. decembra, dobi ovaj od kralja dozvolu, da može po volji odabrati si nasljednika za to imanje bilo očitovanjem ili oporukom. God. 1750. 23. januara darova kraljica to imanje Marku Aleksandru barunu Pejačeviću i rodjacima njegovim Josipu, Henriku i Ignjatu bar. Pejačević, kao odštetu za