VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 147

SVAŠTICE. Pripomene k III. knjizi, 25. pripovijesti kronike Joannesa Efeskoga. Kad sam u „Vjestniku zem. arkiva" god. I. str. 115.—120. objelodanio sedam mjesta

1 iz sirski pisane „Crkvene povijesti" Joannesa Efeskoga, koje se tiču Slavena VI. stoljeća na balkanskom poluotoku, i to iz njemačkoga prijevoda Jos. Schönfeldera, očito mi je bilo već od prije, da se u odlomku III. riječi „Dadurch hatten sie im Lande freies Spiel, bewohnten es und breiteten sich bald darin aus, bis Gott sie (hinaus) warf", ne slažu s riječima istoga prijevoda, koje malo niže govore ovako : „Und siehe ! bis auf den heutigen Tag, welches das Jahr 895

2 ist, wohnen, sitzen und ruhen sie in den römischen Provinzen". Ali kako sam bio naumio, da one odlomke naprosto objelodanim, bez ikakva raspravljanja, pa kako se i ove riječi „besitzen . . . Pferde-Heerden und viele Waffen und haben gelernt Krieg zu führen, mehr ats die Römer" ne slažu s riječima, koje stoje odmah iza toga: „[Und doch sind es] einfältige Leute, die sich ausserhalb der Wälder und holzfreien Gegenden nicht sehen zu lassen wagen und nicht wissen, was eine Waffe sei, ausgenommen zwei oder drei Lonchadien, d. h. Wurfspiesse", to nisam mislio, da bi kaki drugi prevodilac (n. pr. spomenuti Payne Smith) bio ove riječi, što ih je Schönfelder preveo sa „bis Gott sie (hinaus) warf", preveo možda vjernije prema kasnijim riječima samoga Schönfeldova prijevoda, t. j. da su Slaveni zbilja i kasnije ostali u „Heladi, u tesalskim i tračkim pokrajinama". Engleski prijevod Joannesa Efeskoga nije mi bio pri ruci, a nije mi ni sada. Ali u članku A. Vasiljeva „Slavjane u Greciji", štampanom u ruskom „Vizantijskom Vremenniku" godina V. (str. 404.—438. i 626.—670.), na str. 409. nadjoh, kako je ono mjesto, što ga Schönfelder prevodi sa „bis Gott sie (hinaus) warf", preveo na engleski Payne Smith (The Third Part of the Ecclesiastical History of John Bishop of Ephesus. Oxford 1860., p. 432) i za koji je prijevod znao i Schönfelder. Payne Smith prevodi naime ovako: „as far as God permiis them", što Vasiljev ruski kaže: „naskoljko Bog jim eto pozvoljal", a što bi pravije bilo prevoditi (ruski) „pozvoljaet", t. j. (hrvatski) „dozvoljuje" („permits", a ne „permited"), t. j. da rečem: „još i sada, kad ja, Joannes Efeski, ovo pišem". — Po Vasiljevu je onu opreku u prikazivanju Joannesovu prvi istaknuo Gutschmid u „Litterarisches Centralblatt", 1868., str. 241 (= „Kleine Schriften" V. str. 433.), dočim se Hopf u svojoj grčkoj povijesti u Ersch-Gruberovoj „Encyclopaedie" sv. 85. str. 89. povodio za onim riječima Schönfelderova prijevoda, t. j. da su Slaveni iza godine 584. izbačeni iz onih istočno-rimskih zemalja. Ovo mi je već dugo bilo na umu, da dodam k onim odlomcima iz Joannesa Efeskoga tim više, što sam znao, da se noviji engleski historici drže riječi prijevoda Payne Smitha; tako i /. B. Bury u svojoj „History of the later Roman Empire from Arcadius to Irene" I. p. 117, dolje tvrdeći: „It is from this time that we must date the 1 Osmo je onda mjesto objelodanio na str. 193. iste godine „Vjestnika zem. arkiva" dr. Fr. Kos. 2 Po sirskoj eri; godina 895. Joannesova teče od 1|X. 583. do 1|X. 584. naše ere, kako već prije rekoh.