VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 8

8 žene Karlo II. ugarskim stališima, ali tom prilikom ne daje sinu Karlu Martellu kraljevskog naslova, već samo „princeps Salernitanus" 1 dakle do toga dana krunitba još nije bila obavljena. Medjutim dne 5. aprila već bilježe napuljska regesta „scriptum per dominum regem Ungarie",

12 a 18. aprila ima Karlo Martell dugi i kićeni naslov: „Dei gracia Ungarie, Dalmatie, Croatie, Galicie, Rame, Servie, Lodomerie, Cumanie, Bulgarieque Rex", a za svoj pečat kaže „et sigillo prefati regni nostri Ungarie jussimus communiri".

8 Iz toga se razlaganja jasno vidi, da je Karlo Martell okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja izmedju 7. februara i 5. aprila 1292., možda dakle u martu. Na pitanje, gdje i od koga je krunitba obavljena, ne može se punom sigurnošću odgovoriti, jer nam za to nisu od koristi pristupne listine. Ali nekom vjerojatnošću se i to može, jer ipak valja priznati, da u onim kroničkim viestima ima neka historička jezgra. Kako krunitba nije obavljena ni u Aixu, ni u Rimu, to preostaje još jedino Napulj, a to je tim vjerojatnije, što se Karlo Martell za izbivanja svojih roditelja u Francezkoj, nalazio u tom gradu kao namjestnik. Pošto je krunitba obavljena u prvoj četvrti 1292. u Napulju, to držimo, da ju je izvi šio papinski legat Nikole IV. (f 4. aprila 1292.) prema običaju onoga vremena. Ali Karlo Martell nije se dugo nanosio kraljevske krune. Još 17. juna 1295. spominje se na životu,

4 no 9. septembra veli mati njegova za nj „bone memorie Karolum primogenitum nostrum regem Ungarie".

5 Prema sadržaju ove posljednje listine, kan da pada smrt mladog kraljevića u mjesec august. Njegovo pravo prešlo je na najstarijeg mu sina Karla Roberta. II. Kad i gdje je prvi puta okrunjen Karlo Robert. Poznato je, da naši historici svi u jedan glas tvrde, da se kralj Karlo Robert prvi puta okrunio godine 1300. u Zagrebu. Za tu svoju tvrdnju oni ne navode nikakvo diplomatsko svjedočanstvo, dapače niti savremene ljetopisne bilježke, već se upiru na Lucija, Krčelića, Farlata i druge neke pisce od reda mladje od XVII. stoljeća. Ovoj je studiji zadaća, da na temelju vjerodostojnih izprava, dakako savremenih, ustanovi historičku činjenicu. Iz napuljskih listina jasno se vidi, da kralj Karlo II. redovito nazivlje svoga unuka Karla Roberta prije prve krunitbe: „Karolus de Ungaria". To dokazuju sliedeći podatci. Dne 19. maja 1300. nalaže se u trim listinama lučkim zvaničnicima u Apuliji, da se pobrinu „pro transitu Karoli de Ungaria carissimi nepotis nostri",

6 a dne 3. jula, da se izplati sto unca zlata za trošak „Karoli de Ungaria" ;

7 dne 17. jula opet se šalje glasnik „ad dom. Karolum 1 o. c. pg. 84—85. 2 o. c. pg. 87. 3 o. c. pg. 88. * o. c. pg. 124. 5 o. c. pg. 129. 6 o. c. pg. 148—150. 7 o. c. pg. 152,