VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 7

7 pisca XVIII. vieka, Raynaldusa, nastavljača Baronijeva.

1 Ali Raynaldus zna za još jednu krunitbu Karla Martella; on tvrdi naime, da je papa Celestin V. poradi mnogih usluga, izkazanih mu od sicilskog kralja Karla II., u znak blagodarnosti okrunio njegovog sina Karla Martella godine 1294. u Rimu;

2 tu godinu navodi i spljetski ljetopisac Miha Madijev (f oko 1358.), ali se ne izrazuje jasno, da li je krunitbu obavio papa i gdje je to bilo.

8 Medjutim Raynaldova druga krunitba (koji se može biti ovdje upustio u kombinaciju na temelju našeg Mihe) skroz je sumnjiva, jer se danas pozitivno znade, da Celestin V. za svoga petmjesečnog vladanja nije nikad ni bio u Rimu. Naši se pisci redovito pozivlju za obje krunitbe, onu od 8. septembra 1290. i onu od godine 1294., na Raynaldusa, za cielo držeći, da ih je on uzeo u svoje anale na temelju kake vjerodostojne papinske izprave. Iz toga se razlaganja vidi, da je najsigurnije poći tragom nesumnjivih listina, jer ćemo se samo tako najprije primaknuti istini. Dne 21. septembra 1291. javlja iz Pariza žena Karla IL, a sestra Ladislava IV. Kumanca, kraljica Marija, ugarskim stališima „cum per obitum clare memorie domini Ladislai olim regis Ungarie . . . regnum ipsum ad nos tanquam ad proximiorem gradu nuper sit rationabiliter devolutum . . .", pa s toga i meće ona u svoj naslov „Ungarie regina".

4 Iz toga sliedi, da u septembru 1291. Karlo Martell još nije bio okrunjen za ugarskoga kralja, jer je sebi svako pravo na izpražnjeni priestol pridržala njegova mati, kao sestra kralja Ladislava IV. To se još jasnije potvrdjuje jednom drugom listinom. Dne 6. januara 1292. izdade ista kraljica Marija u Aixu povelju, u kojoj se odriče svoga prava na kraljevstvo Ugarsko, te „Karolum primogenitum nostrum, Salernitanum Principem . . . ad eiusdem Regni sedem et regimen, atque in ipsius Regni Regem ex deliberato fldelium consilio eligentes ac preeligentes, Regnum ipsum Ungarie, cum hominibus etc. . . . concedimus, donamus et tradimus . . . per coronam auream et eiusdem Regni vexïllum solempniter investimus, materne benedictionis gratia et mandato subiuncto, quod idem primogenitus noster et heredes ipsius, eiusdem Regni populos caritate custodiat, iustitia dirigat, ac pace disponat". Kako se kraljević Karlo Martell tom prilikom nije nalazio u Aixu, to bje naloženo Henriku grofu Vaudemontu (Vademoris), da k njemu podje, te mu uruči ovu povelju i kraljevska insignija.

5 Prema takom sadržaju Marijine povelje od 6. januara 1292. jasno je 1°: da Karlo Martell prije toga vremena ne samo što nije mogao biti okrunjen, već nije ni kandidat bio za izpražnjeno priestolje, 2°: da je krunitba obavljena tek poslije 6. januara, kad je grof Vaudemont kraljeviću predao materinu povelju i insignija. Sada je red, da se to vrieme točnije odredi. Dne 7. februara 1292. javlja gore pomenutu aixku odluku svoje 1 Raynaldus : Annal, eccl. Lucca 1747. vol. XIV. ad ann. 1290. nr. 41. 2 o. c. ad ann. 1294. 3 Mihae Madii Historia, ap. Lucium cap. II. „Postea egrediens (papa Celestinus V.) de Aquila abiit Neapolim, ibique coram cardinalem papatum renuit, volens redire ad cellam suam unde sumptus fuerat, et tunc Carolus Martellus in regem Hungariae coronatur". 4 Wenzel: Acta extera vol. I. pg. 78—79, 5 o. c. pg. 82—84.