VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 77

77 bračaj Istre i Dalmacije i poraba hrvatskog kano književnog jezika inteligencije. Mletačka inkvizicija zahtijevaše od vijeća desetorice, da se taj Antulin uhvati, pak se ujedno tvrdi, da je sav taj raskolnički pokret djelo Ancelija Vergerija, sinovca Petra Vergerija, kojeg da su nedavno poradi krivovjerja zatvorili. Prerevna inkvizicija iskorjenila je doskora reformaciju iz mletačkih hrvatskih predjela, te je bez dvojbe oštrim okom pazila na importovanje hrvatskih tiskanih i protestantskih knjiga iz susjedne Kranjske i Hrvatske, pošto su se iste ondje vrlo slabo raspačavale. Odlaskom braće Vergerija iz ovih krajeva, koji su bili tu glavni pokretači, nestalo je pravih vodja, pošto oni nisu više ostali u savezu sa svojim podložnicima. U narod nije mogla u tim krajevima preći nova nauka, pošto knjige iz Kranjske nisu mogle poradi inkvizicije, a u zemlji se samoj nije moglo ništa pisati ni štampati u reformatornom duhu. U Istri je bilo posebnih još ljudi, koji su u narod unašali hrv. knjige. Tako Fabijanić, Zivčić i drugi. Osobito je Barbo iz Rijeke

1 u Dalmaciju slao knjige. Iz Dalmacije su mu javili, da bi bolje bilo da šalje knjige pisane latinicom, jer da ima mnogo župnika u Dalmaciji i na drugim mjestima, koji hrvatsko pismo ne znadu,

2 i da ih je teško raspačavati poradi dalmatinske „policije".

3 Tadanji župnik u Kostelu na Kupi piše o Barbu, kako isti nastoji nagovoriti nekoje rječke gradjane, da raspačavaju knjige u Šibenik, Trogir i Dubrovnik. Barbo je dapače i najviše knjiga poslanih od Ungnada

4 imao na računu. Poznavajući Barbo novčane prilike svojih zemljaka, preporučao je Konsum kako se neka prodavaju. Evangelistar neka se prodava po 20 „patzen" (80 novč.), Postila po 1 forint, Loci communes i Confessia po 10 batzena ili 40 novč., ili već prema tome, kako je koji svećenik siromašniji ili bogatiji. Iz toga se vidi, da su knjige poglavito prodavali tek svećenicima. Barbo je dapače u Istri našao pouzdanog čovjeka, koji je obećao da će knjige nositi od župnika do župnika i Barbu polagati račun.

5 Khlomber u pismu na Trubara (24. II. 1560.) spominje, kako je svoju pomoć za hrvatsku tiskaru obećala i ugledna gospodja Muškonji iz Pazina.

6 Iz svega toga vidi se, da je reformacija s kranjske strane u Hrvatskoj uhvatila prilično slab korijen, koji je u ostalom i brzo uginuo. Tek jedan dio plemstva i njekoji svećenici prigrliše novu vjeru, dočim je ista u samom narodu našla vrlo slab odziv, osim u karlovačkom i metljičkom kotaru, te u njekim graničarskim gradovima, gdje je novu vjeru strana vojska unesla. Dr. Fr. Bučar. 1 Kostrenčić : op. cit. 132., 135., 138. 2 Kostrenčić : op. cit. 195. 8 Kostrenčić : op. cit. 63. 4 Kostrenčić : op. cit. 82. 5 Kostrenčić : op. cit. 153. 8 Kostrenčić : op. cit. 5.