VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 78
Statut kralja Ferdinanda III. od godine 1640. za grad Senj. Poslie madridskoga mira, kojim se je god. 1617. dovršio grozni uskočki rat, promienili su se posvema odnošaji grada Senja. Uskoci, ti junački sinovi hrvatskoga naroda, koji su Turcima i silnoj mletačkoj republici zadali tri sta jada, budu iz Senja protjerani, njihove barke, koje su prkosile i valovima sinjega mora i mletačkim galijama, budu spaljene, a u grad Senj unidje njemačka posada. Gradu pako, u kojem su Uskoci dosele svu vlast imali u svojim rukama, potvrdi kralj Ferdinand III. posebnom izpravom, izdanom u Regensburgu dne 14. srpnja 1640., zakon ili statut od 189 članaka, po kojem se je odsele grad imao upravljati, zabranivši podjedno strogo pod kazan težke nemilosti svakomu bez razlike staleža vriedjati ustanove toga statuta. Na osnovu ovoga statuta, po kojem se je grad upravljao sve do vremena kraljice Marije Terezije, dobio je grad Senj ove uredbe: Grad je imao dva sudca, koji su podjedno bili i rektori grada. Jedan se je zvao gospodski ili vlasteoski, a drugi pučki sudac. Obadva su se imala birati svake godine na dan sv. Mihajla arkangjela t. j. 29. rujna izmedju plemića grada Senja, koji su sami sebe nazivali „vlastela". Pučkoga sudca birali su rektori, plemići i ostali članovi velikoga vieća ili kako ga u ono doba zvahu „General Vicha" u sakristiji prvostolne crkve sv. Marije, kao na navadnu od starine mjestu, i to tajnim glasovanjem ili kako se veli u gradskim zapisnicima onoga vremena „balotanjem". Poslie dovršena izbora krenuli bi birači s novoizabranim pučkim sudcem u gradsku viećnicu, gdje bi isti pred velikim viećem iz ruku najstarijega pučanina primio veliki srebrni gradski pečat kao znak podieljene mu sudačke vlasti i u senjskom dialektu položio ovu običajnu zakletvu : „da pečat plemenite komunitadi 1 u nikakovom dugovanju duperat 2 ne će, navlastito u onomu, ko bi bilo na kakov prejudicij 3 ove komunitadi, nego samo s istim zapečaćevat ona, ka su od navade, i da će verno i pravo sva i svaka obnašat, i nikakova jusa komunskoga na manje pustit doći, niti u kakov strošak ali pravde komunitad upeljati". Pošto bi ovako pučkoga sudca uveli u sudačku čast i vlast, krenuli bi birači s njim iz gradske viećnice u gradski kaštel (sada biskupski konvikat „Ožegovićianum"), da ga tamo predstave senjskomu kapetanu, te da istoga zamole, da im potvrdi novo izabranoga sudca i da u smislu XIX. i CXX. članka statuta kralja Ferdinanda III. po svojoj slobodnoj volji 1 Komunitad (talij. comunitâ) = obćina. 2 Duperat (talij. adoperare) — upotrebiti, rabiti. 3 Prejudicij (talij. pregiudizio) == šteta, škoda.
