VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 76

76 Preko Kranjske širio se je protestantizam i po Istri, po hrvatskom Primorju te otocima, dočim je u Dalmaciju vrlo slabo prodro. Sve ove zemlje bile su pod crkvenom vlasti Venecije, koja jc uvijek bila i velika protivnica glagoljaša. Kad se je reformacija razvila, uvedena je odmah inkvizicija, koja je naskoro i po svim hrvatskim krajevima počela djelovati. Hrvatsko svećenstvo, poticano uz to svojim biskupima, braćom Vergerijima, prionulo je u velikom mnoštvu uz reformaciju. Istra je dapače u tom pogledu bila zastupana s nekojim vrlo uglednim i zaslužnim ličnostima, tako i braća Vergeriji, Consul itd. Hrvatski popovi, osobito glagoljaši, tim radje su pristajali uz reformaciju, pošto se je ona širila njihovim narodnim hrvatskim jezikom i toli omiljelom im glagoljicom. Sačuvan nam je njemački prijevod glagoljskog pisma od župnika Vincenca Vernkovića iz Antignane kraj Pazina na Matiju Pomazanića, koji je bio zaposlen kod tiskare u Urachu (28. XII. 1562.), gdje mu se isti zahvaljuje za hrvatsku (glagoljsku) Postilu. U tom pismu, koje možemo smatrati javnim mnijenjem, hvali se u velike Ungnad i njegovo poduzeće, a Konsula i Dalmatina nazivlje drugim Cirilom i Metodom, „koji su pravu istinu svetoga pisma iznijeli na svjetlo u našem hrvatskom jeziku. Bog neka udijeli svoju milost svoj toj gospodi i svima koji se oko toga brinu, a mi Hrvati molimo Boga svaki dan svesrdno i ponizno, da isti započeto božansko hrvatsko dijclo koncu privedu. Poslije smrti podijeli im Bože raj nebeski". Dalje piše Vernković, da je čuo da će se izdati i čitava biblija, pak moli, da mu Pomazanić i istu pošalje, te će je takodjer drage volje platiti.

1 Iz parnica, što ih je mletačka vlada povela protiv reformatora, doznajemo, da se je reformacija dotakla skoro svakoga grada u Istri. Grad Kopar bio je kanda sijelo nove nauke, uz kojeg je i Labin dao odlične borce na to polju. Da spomenemo samo Flacija Illyrica. U Pazinu je godine 1549. „sveta komisija", koja je bila raširena po čitavoj zemlji, optužila čitavu općinu, da pristaje uz novu nauku. U Pulju se godine 1556. spominje kano pristaša nove vjere pop Iv. Marija Astor, a dvije godine kasnije Mihovil de Parenzani (od Poreća); u Buzetu župnik Ajnebel god. 1558., fra. Mikula 1561.—71., Ivan Djordje de Pétris 1552., fra. Ivo Krstitelj Roner god. 1556. Na Krku spominje se 1551. Nikola Zotino, 1555. Ipolit Kraja, 1559. Nikola Ungarić; na Rabu 1558. Petar Rabljanin; na Pagu Leonardo Đardini 1554. Sa otoka je reformacija odmah prešla i u Dalmaciju. U Šibeniku je godine 1563. podignuta parnica protiv fra. Jerku Difniću ; u Spljetu protiv fra. Marku i Jerku Alegretiju godine 1550.; na Korčuli protiv Mihovilu de Basili 1565.; u Kotoru protiv fra. Albertu Dujma godine 1559. i fra. Ivanu godine 1564. U Dalmaciji se još spominju: Bonifacije Sobalić (1558.), Ivan Vitorino (1559.), koji je bio prijatelj Vergerija, Franjo Gerčić (1573.). God. 1549. pristajala je uz reformaciju čitava općina Ulčinjska u Rabaskom kotaru.

2 To su tek medjutim neke parnice iz mljetačkog arkiva, kojih ima na stotine, a koliki su opet parnicama umakli! U spisima od g. 1556. nalazi se vijest, da je pop Ivan Antulin iz Labina odaslao na ruke zadarskih plemića dr. Fanfogna i Kamilja „certi volumnetti parte in lingua latina, et parte in ischiava contro la fede cattolica", iz česa se jasno razabire sao1 Kostrenčić: op. cit. 133. 2 Ljubić: O Markantunu Dominisu, Rad X. p, 98.