VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 74
74 onamo iz Würtemberga preko Ugarske dolazile. Iz Karlovca su se knjige potajno razašiljale u druga mjesta, poimence u Ljubljanu, kamo nijesu mogle doći kraćim putem preko Graca radi velike paske katolika. Knjige su se slale ponajprije u Beč, a odanle preko Ugarske u Karlovac Ud. Od karlovačkih propovjednika poznat je Antun Novomješćan-Neopolitanus. 1 On bijaše prije u Cernomlju, otkud je morao poradi protureformacije otići. Dne 5. svibnja 1582. javljaju kranjski staleži generalu Josipu Thurnu u Karlovac, da je Neopolitanus k njemu zaputio. Budući da je ondje već bio drugi propovjednik Joakim, moljahu oni generala, neka bi Novomješćanu bar jednoć dopustio, da dodje u Cernomlje, što on i dopusti. 7 U ime putnih troškova bude mu odredjeno 31 for., 3 što staleži Novomješćanu u jednom listu od 31. svibnja 1582. dojavi se, stavljajući mu na srce, da već radi krštenja djece dodje što prije u Cernomlje. 4 Godine 1584. bijaše propovjednikom u Karlovcu Sebastijan Fallberger, koji je kao propovjednik putovao i u Bihač i zato tražio od uprave hrvatske Vojne Krajine u Gracu naknadu svojih putnih troškova. 5 U srpnju iste godine imenovaše kranjski staleži bivšega katol. svećenika Sebastijana Schemnitzera propovjednikom u Karlovcu, koji je poznat i kao skladatelj, a iz Kranjske bio istjeran. Od godine 1590.—1592. bijaše propovjednikom Grgur Zitarić, koji je isto bio prije katolički svećenik. Već od god. 1591. imadjaše karlovačka posada, koja je bila gotovo posve njemačka, a bez dovoljne duhovne pomoći ne htijući biti izvrgnuta neprestanim navalama turskim, svoju vlastitu kapelicu, groblje i školu. Sve im to isposlova tadanji pukovnik Andrija Auersperg iz Schönberga. Troškovi padoše dijelomice na državu, dijelomice na općinu, a osim toga skupljali se u tu svrhu prinosi i po Kranjskoj, Štajerskoj i Koruškoj." U Karlovcu fungirahu za to vrijeme kao propovjednici Bartolomej Knaffel i Bartolomej nazvan Simplicius, koji su bili po smrti nadzornika kranjskoga pozvani opet u Ljubljanu. Knaffel se poslije vrati u Karlovac, a kad je opet poslije 8 godina posjetio jednom Ljubljanu, bijaše ondje reakcija već tako mah preotela, te je gradjanin Gjuro Waldmann sa svojom ženom Marijom za 8 dana morao da ostavi zemlju, što je Knaffela primio u svoju kuću, i što se po običaju protestantskom t. j. pod obje prilike pričešćao. 7 Sto se tiče Simpliciusa i njegova pomoćnika Gjure Gottschiera u Karlovcu, držalo se u Kranjskoj u lipnju 1591., da bi im se osim njihove plaće još i od poreznoga ureda u Kranjskoj dala svake četvrti posebni doplatak. 8 Mjeseca srpnja 1591. moli slovenački propovjednik Gjuro Gottschier (prema tomu bijaše dakle Simplicius njemački propovjednik) upravu granice, pod koju 1 Dimitz: Geschichte Krains III. 150. 2 Lopašić: Starine XXVI. 171. (VI.) 3 Ibidem XXVI. 174. (VIII.). 4 Dimitz: op. cit. III. 150. 5 Lopašić: Karlovac 114; Bihač 57. 8 Elze : Superintendenten v. Krain 50. 7 Lopašić: Karlovac 116. 8 Lopašić: Starine XXVI. 172 (VI.).
