VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 75
75 je spadala karlovačka posada, da ga iskupe iz turskoga ropstva. 1 Dne 13. rujna 1591. dopustiše staleži kranjski propovjedniku Bartolomeju Simpliciusu i njegovim drugovima, učitelju i crkvenom podvorniku, predujam od 150 for. 2 To nam najbolje dokazuje, da je tada u Karlovcu bilo više propovjednika, isto tako i jedna škola i crkva. Bartolomeja Simplicia preuzcše kasnije kranjski staleži sasvim za sebe, dojavivši to odmah pukovniku graničarskom, ispričavajući ga, što ga tako dugo u Karlovac nema. Nova mu plaća bude odredjena i od staleža potvrdjena. 3 Dne 24. travnja 1596. poslaše zapovjednici postaje i momčad karlovačka svoga propovjednika s dvojicom vojnika u Ljubljanu, da umole za pomoć, jer su htjeli graditi protestantsku crkvu. 4 U zamolnici se napominje, da svi ondješnji časnici konjanički i pješački ispovijedaju augsburšku vjeroizpovijest, pa da se već više godina misli na gradnju protestantske crkve. Ali to nije bilo prije poradi turskih navala moguće. Sad je ta misao opet oživjela, budući da je nastalo mirnije doba, a da bi poradi toga, što nema stalna mjesta za vršenje službe božje, mogla Luterova vjera zaspati. Propovjednik imadjaše sa sobom i 4 arka za sakupljanje (particularia), a milodari se mogahu u dva obroka otplatiti. Ujedno moljahu i za drvo, koje se moglo drugi mjesec — svibanj — najljepše posjeći, za tim za druga materialija, što su se imala poslije dopremiti u tvrdju. Kasnije ipak (1597.) staleži kranjski, štajerski i koruški izgradiše crkvu. 5 No malo za tim pojavi se katolička protureformacija i u Karlovcu. Godine 1599. dobije hrvatski graničarski general u Karlovcu Gjuro Lenković nalog, da ne smije više ni jednoga protestanta učiniti časnikom. Propovjednici moradoše iz Karlovca pobjeći. Iste godine dodje karlovački propovjednik Ivan Znojlšek potajno na imanje (?) Sabine Lambergove u Kranjskoj, no ovoj bude pod globom od 2000 for. naložcno, da ga s mjesta otpusti." Po zaključku hrv. sabora od 1605. bude odredjena prava hajka na protestantske propovjednike. To je vrijedilo osobito za one kranjske i štajerske propovjednike, koji su pribjegli na imanja Zrinjskih oko Karlovca i Metljike, kad je protureformacija bivala sve jača i jača. 7 Spomenuti Ivan Znojlšek (Snoilschik) potucaše se po imanjima grofa Gjure Zrinjskoga u Ozlju, Čakovcu, Varaždinu i u Nedeljištu. 8 U Karlovcu imadjahu protestanti još godine 1645. svoju vlastitu crkvu. 9 Ali da joj se sasvim trag zamete namisli vlada pozvati franjevce, što je karlovački vicegeneral knez Gjuro Frankopan u posebnom pismu od 27. travnja 1654. toplo zagovarao. On iste preporučaše kao zakleti neprijatelj te krive vjere, jer da su izvrstni govornici i propovjednici isto tako u njemačkom jeziku, kao i u hrvatskom. 10 Pošto su franjevci godine 1658. došli u Karlovac, istjeraše doskora protestantizam iz ove tvrdje, gdje je toliko godina toli lijepo cvao. 1 Ibidem. 2 Ibidem 175. (X.). 3 Ibidem 176. (XI.). 4 Ibidem 176. (XII.). 6 Lopašić: Karlovac 114. « Ibidem 115. 7 Ibidem. 8 Ibidem. 9 Elze: Jahrb. V. 36. 10 Lopašić: Karlovac 116—171.
